Anonimnost, protest, podela rada

Po mreži se aktivno širi objava sa Telegram kanala IT uganolovni delovi SORM rusija o tome koliko je važno svakome da postavi ispravne postavke privatnosti na Telegramu, prethodno ga ažurirajući na poslednju verziju. Ažuriranje je urađeno nakon ogorčenja demonstranata u Hong Kongu, koji su otkrili da su deanonimizovani dodavanjem svih telefonskih brojeva u listu kontakata, nakon čega je prijateljski interfejs Telegrama odmah otkrivao naloge aktivista preko broja telefona. Sada je rupa zatvorena, ali su podrazumevane postavke i dalje stare, potrebno ih je promeniti ručno.

Takođe sam relativno nedavno pomenula objavu kanala Kriptoagora o tome kako dobiti lažne bankovne kartice i SIM kartice bez posrednika (spojler – koriste se realistične silikonske maske).

A sasvim nedavno je Bitarh izneo svoje mišljenje o tome da su automatski sistemi za prepoznavanje lica neizbežno osuđeni na lažne prijave, što znači da se na taj način ne može samo brisati trag, već se može pokušati i sa „hranjenjem“ protivnika članovima njegove sopstvene bande: drugim pripadnicima snaga bezbednosti, odležalim zvaničnicima i slično.

U svetlu toga što ruske vlasti aktivno kupuju kamere za prepoznavanje lica na masovnim akcijama, nameće se mogućnost da se štampi obezbedi naslovima tipa: „Žirinovski je bacio govno u Rosgvardijca“, ili „Tri Putinova dvojnika su upišala policajca“. Ali – ne.

Složenost protesta i zatezanje šrankova od strane režima za sada diktira jasno održavanje granice između legalnih i ilegalnih radnji. Kod legalnog protesta, kako onog dogovorenog sa gradskom administracijom, tako i onog nedogovorenog, pojedinac ograničava svoj alat, kao i očekuje da će i drugi učesnici protesta postupati isto. Drugo ponašanje će prirodno biti protumačeno kao provokacija. Istovremeno, u drugo vreme, kada ulice nisu preplavljene snagama bezbednosti, ništa ne sprečava anonime da sprovode dobro pripremljene akcije koje diskredituju režim, pojavljujući se pritom na kamerama u ulogama, na primer, Petrunjka ili Kusjuka.

Takođe vredi unapred proceniti koja vam uloga u protestu najbolje odgovara i ne težiti univerzalnosti. Možete anonimno sedeti na internetu i pisati članke ekstremističkog sadržaja, a možete nastupati sa tribine – ali će vam biti prilično teško da spojite obe funkcije, jer pažnja upućena poznatom aktivisti povećava verovatnoću deanonimizacije njegovog lika. Možete ići na dogovorene mitinge, pojavljujući se na kamerama nadzora i u logovima mobilnih operatera, ali će vam biti teško da to kombinujete sa lepljenjem letaka ili razbijanjem stakala policiji, deanonimizovanim pomoću Ruski slon. Na kraju, možete donirati projektima koji su vam simpatični, iako zarađivanje novca od toga možda neće ostaviti vam, na primer, mogućnosti za ozbiljan oflajn aktivizam.

Sutra nema posta, idem u svojoj oflajn postaci da posmatram izbore. A da mi se ipak javi ludost da se sama negde kandidujem, kanal bih morala da predam nekom drugom. Ništa se ne može, svaki izbor nosi sa sobom troškove. Zato nazdravimo da sutra nećemo žaliti zbog izbora koji smo napravili danas!

Stavi masku – ne daj se u ruke

Mitin su za slobodu interneta

Gledam sada prenos moskovskog mitinga. I paralelno stižu vesti poput „u Piteru
aktivisti su blokirali zgradu Roskomnadzora“
.

Ovo je ulazni hol, Roskomnadzor sam sebi blokira anus

Svako, kao i obično, misli da je strateg dok gleda borbu sa strane, ali čini mi se da nije ispravno organizovati istovremene akcije u različitim gradovima. Pa ko će danas pažljivo pratiti Piter kada postoji Moskva? S druge strane, zamislite kako bi bilo kul da se svakog dana jedna velika, moćna, dobro pripremljena akcija održava u novom gradu! Neka akcije budu različite po stilu, po formatu, neka ljudi pokušavaju da nadmaše jedni druge. Neka kažu: pa, u Piteru je bilo prilično dobro, ali je onda u Krasnodaru bilo potpuno ludo! Pri tome, ljudi u svakom konkretnom gradu će do trenutka kada ponovo dođe red na njihov grad stići da se odmore, skupi novac, nabere entuzijazam, pogledaju tuđe kreativne ideje i smisle svoje.

Tako, pomerajući fokus sa mesta na mesto, moglo bi se pokrenuti zaista neprekidna opšteruska društvena kampanja, a ne još jedno „viknuli smo i razišli se“.

Ovo nije miting, ovo je red za miting

Protest 9. septembra

Vaši pitanja su trenutno završena, pa ću jednostavno govoriti o jučerašnjim protestima.

Jasno je da penzija zapravo malo koga zanima. Oni koji uskoro odlaze u penziju pate od povećanja starosne granice u minimalnoj meri, jer se starost povećava postepeno. A za one kojima penzija nije blizu, to je toliko daleka budućnost da je u našem brzom i nestabilnom svetu potpuno besmisleno praviti planove za tako dug rok.

Ali proteste izvode mladi. Koji je njihov motiv?

Jednostavno su im dosadila ova država, a ovde se ona tako sjajno saplela. Može se izaći protestovati protiv vlasti kao takve, ali pred očima roditelja i baka imati čvrsto opravdanje: nas su opljačkali, vas su opljačkali, država je odlepele, treba je ukrotiti, jer inače neće stati.

Trenutno je tako sjajan period kada nema uopšte nikakvog smisla u promovisanju bilo kakvih legalnih konstruktivnih političara na federalnom nivou. Izbori u Dumu 2021. Izbori predsednika 2024. Dakle, do perioda kada će ljudima biti prihvatljiva teza „opozicija donosi samo negativ, umesto da učestvuje u izborima sa konstruktivnim dnevnim redom“ još je veoma daleko, a za sada će mnogo bolje prolaziti pitanja o tome kakva se sranja dešavaju sa dnevnim redom vlasti. Sada je vreme da joj se pravi opstrukcija, da se tera da pravi greške, da se poljulja autoritet, da se ismeju svi pokušaji dogovora sa njom o bilo čemu osim o kapitulaciji. Vreme za tezu „vi nas stavljate pred činjenice, pa i mi vas stavljamo pred činjenice“. Vreme kada državu ne možemo samo nazvati banditom, već se prema njoj možemo i ponašati baš tako: stavljati je izvan zakona i organizovati odbranu. Vreme kada na reči „ja sam protiv države“ ljudi prestaju da okreću prstom oko slepoočnice, a počinju da se pitaju šta se može učiniti.

Od teze „državi se ne smeju poveriti naše penzione ušteđevine“ vrlo je blizu teze „državi se uopšte ništa ne sme poveriti“. A to znači da ljudi sazrevaju za ankap.

Protesti 29. jula, rezultati dana

Danas je na miting u Moskvi došlo 5700 ljudi. Pre početka mitinga, policija nije dozvolila postavljanje banera na bini, a odmah po završetku – zadržala organizatore.

Kemerovski miting je takođe bio prekinut: organizator je zadržan još pre njegovog početka. Pušten je, dobio je poziv za utorak, optužuju ga za nezakonitu agitaciju za nesaglasnu akciju, iako je postojala sudska odluka koja nalaže usaglašavanje akcije.

U Čeljabinsku su, umesto nesaglasnog mitinga, održavani pojedinačni piketi, aktivisti su zadržani, zatim su uzeti njihovi obrasci objašnjenja i pušteni.

U Jaroslavlju i Ribinsku je prošlo bez incidenta, ali nije bilo previše ljudi.
Drugim rečima, već nas primećuju, ali nas još ne boje.

I ranije je bilo jasno da je aprilski miting za Telegram velika sreća: uspeli smo da se prijavimo pre svih, dobili smo odobrenje, zainteresovali smo Durova.

Sada je jasno da na opštoj protestnoj pozadini, kada bukvalno svaki društveni pokret organizuje svoju akciju, nećemo moći da izgledamo toliko uočljivo. I mnogi nastavljaju da smatraju da pojačanje državne pljačke iz nekog razloga nije moja tema.

U redu, politika nisu samo povremeni nadljudski napori, već i rutinski rad. Nastavićemo da prenosimo svoje ideje.

Miting u Moskvi

Update. Organizatori moskovskog mitinga su pušteni, optužuju ih za kršenje pravila održavanja masovnih akcija, 2. avgusta je sud

Zašto LPR ne sarađuje sa Konfederacijom radnih sindikata Rusije po pitanju penzione reforme?

anonimno pitanje

Pretpostavljam da je to otprilike iz istog razloga zbog kog Konfederacija rada Rusije ne sarađuje sa LPR-om po pitanju penzione reforme. Svaka od organizacija ima dovoljno veliki broj saveznika koji im omogućavaju da samostalno organizuju protestne akcije, a neizbežni trenja zbog suštinski različitog pristupa stilu akcija stvoriće više poteškoća nego koristi od saradnje.

Postoji i još jedna stvar. Nikada se unapred ne zna koja će akcija biti odobrena vlastima, a koja poslata na periferiju grada, ili potpuno zabranjena. Zato je pouzdanije ako prijave dolaze od najrazličitijih organizacija.

Istovremeno, libertarijanci idu na mitinge koje organizuje konfederacija, niko ih obično ne tera da odu i ne primoravaju ih da sklanjaju plakate. Isto tako, članovi različitih pokreta levičarske orijentacije idu na mitinge koje organizuje uslovno liberalno krilo opozicije.

Putin još uvek nije uspeo da postigne ujedinjenje opozicije, ali je sada bliži tome nego ikada pre.

Na fotografiji članovi LPR na sindikalnom mitingu 16. juna u Novosibirskku

Donirati bitkove za potrebe kanala možete ovde: 1A7Wu2enQNRETLXDNpQEufcbJybtM1VHZ8