O učešću u izborima

Prošle nedelje nisu obeležili samo sveopšti protesti, već i, zamislite, izbori. Želeo bih malo da prodiskutujem o tome zašto bi ankapi uopšte trebali da obraćaju bilo kakvu pažnju na izbore.

Naravno, ideja da neko, ko je pobedio svoje protivnike kao rezultat složene višestepene electoralne procedure, sada ima vlast da raspolaže svim stanovnicima podređene teritorije u okviru ovlašćenja definisanih funkcijom, uz bonuse za drskost, i da je to podjednako neprikosnoveno kao i zahtevi našeg dobrovoljno potpisanog ugovora – ne izdržava kritiku. O tome su napisane čitave knjige, nećemo o toj banalnosti.

Ali zar zaista mislite da u ankapiji nema mesta samom fenomenu proceduralne legitimacije prilikom utvrđivanja ko će vršiti rukovođenje?

Demokratija je skup alata za donošenje kompromisnih odluka u kolektivima. Kod ankapije se dodaje samo principalni zahtev da se odluke odnose isključivo na pitanja reda raspolaženja kolektivnom svojinom, ali ne i privatnom svojinom članova kolektiva. Uzimajući u obzir ovo ograničenje, demokratske procedure su sasvim prihvatljive i one zaista doprinose minimiziranju konflikata.

Zato je učešće u masterklasu o sprovođenju electoralnih procedura koji organizuje država prilično korisno. Za sada, u edukativne svrhe, nije važno kako su uslovni kandidati Ivanov i Petrov tačno dospeli u listić, a Sidorov bio onemogućen da učestvuje u izborima, i Popov povučen poslednjeg dana. Važno je da izborno veće na odgovarajući način precrta kandidata Popova iz listića, da na svakom listiću stoji pečat i potpisi dva člana izbornog veća, da se pored birališta ne vodi agitacija, da na birača na biralištu ne vrši pritisak, da se poštuje tajnost glasanja, da se brojanje glasova sprovodi strogo po proceduri, da se kontrolni odnosi poklope, da se kopije zapisnika izdati posmatračima poklapaju sa zvaničnim rezultatima po biralištu – to je ta sva dosadna kuhinja u kojoj je svaki detalj bitan.

Znate li da rešavate ovakve jednostavne zadatke? To znači da će biti lakše nositi se sa organizacijom glasanja na skupštini akcionara, ili u zadruzi vlasnika stanova, ili sa programiranjem algoritama konsenzusa prilikom kreiranja nove kriptovalute. Ili možete pokušati da sebi otežate zadatke – i težite očuvanju čistoće electoralnih procedura ne samo na dan glasanja, već tokom cele predizborne kampanje. A tamo, ko zna, može doći i do praktične implementacije demokratskog modela u okviru države – to jest, ne samo izbornog modela, već i celog sistema kočnica i ravnoteža, koji obezbeđuje donošenje i sprovođenje kompromisnih odluka u velikim kolektivima uz minimiziranje nasilnog prisiljavanja.

Zato ne zanemarujte izbore, čak i ako u ovom trenutku nema nikakve praktične koristi od rezultata glasanja. To je razvoj veština koje su podjednako korisne kao i veština rukovanja oružjem. Jednostavno dolazite na izborne okrugove kako biste, tako reći, „vežbali“.

masovni maket demokratije, ništa sakralno

Šta misliš o članku Mihaila Požarskog

„Konzervativna sova i libertarijanski globus“

anonimno pitanje

Već sam se dotakla približno ove teme u postu, posvećenom sporu Mihaila Svetova i Vere Kičanove.

Zatim su me zamolili da pojasnim Svetovov stav u vezi sa granicama sa mirnim i prosperitetnim zemljama – da li on zaista predlaže da se zatvaramo i od njih. Morala sam da smislim logički finte, koja Svetov predlog čini donekle prihvatljivim za minarhističko društvo, i sasvim univerzalnim, u smislu da se nijednom zvaničniku ne daje pravo rangiranja zemalja: ove su dobre, a odavde nikoga ne želimo.

Članak Mihaila Požarskog od 1. jula očigledno je inspirisan istim tim sporom, ali je on kopao dublje, prolazeći usput i kroz Hoppeov koncept o tome da je, navodno, prelaz sa monarhije na demokratiju društveni regres i odstupanje od libertarijanskih ideala. Naravno, demokratska država je užasna, kao i bilo koja druga država, ali tvrdnja da su autokratije generalno zdravije, otkriva u Hopeu čoveka koji nije baš najbolje upoznat sa životom pod autokratijom.

Privukla bih u ovaj spor još jednu stranu – politologinju Ekaterinu Šulman, koja je više puta u svojim nastupima pominjala takvu karakteristiku društva kao što je stepen uključenosti građana u donošenje odluka.

Ako na jednu koordinatnu osu postavimo obim redistribucije koju vrši država, a na drugu stepen uključenosti građana u donošenje odluka, i na tu mrežu nanesemo postojeće države, videćemo da je dobijeno oblak tačaka prilično ujednačen, odnosno da je kretanje duž svake od osa u celini sasvim nezavisno. Stoga su podjednako opravdani i zahtev za smanjenjem državne redistribucije u samoj direktnoj demokratiji i zahtev za demokratizacijom autoritarnih država. Nema potrebe da se smanjenje poreza i regulacija nužno povezuje sa prelazom iz demokratije u autoritarizam, taj pretpostavka deluje neopravdano.

konzervativna sova

Podizajući istu temu treći put, počinjem da podsećam sebe na onu istu Ekaterinu Šulman koja takođe peva isto to, ali uvek na različit način. I, da, evo vašeg mog uobičajenog refrena o donacijama: 1A7Wu2enQNRETLXDNpQEufcbJybtM1VHZ8