Šta uraditi ako ne želite da ponovite sudbinu Navaljnog

Voluntarist, Bitarch

Povodom onoga što se dogodilo, želeo bih da iznesem sopstveno mišljenje. Naravno, mnogi tuguju i izražavaju svoje saučešće. Međutim, sada bi trebalo govoriti o tome čemu nas ova priča može naučiti. Stvar je u tome što istupanje protiv ustaljenog sistema, pri čemu u mnogim zemljama sveta, potpuno otvoreno, igrajući po njegovim pravilima i pribegavajući standardnim i svima poznatim praksama, kao što je to činio tragično preminuli Aleksej, može biti veoma opasno i na kraju neproduktivno. Ali u savremenom svetu može se i treba pribegavati alternativnim pristupima koji u principu ne podrazumevaju direktnu konfrontaciju.

Dobrim primerom bih naveo to kako je neki anonim (ili grupa anonima) pod pseudonimom Satoši Nakamoto uništio „sveti“ monopol stacionarnih bandita (država) nad novcem, kreirajući bitkoin. On nikada nije pouzdano deanonimizovan, a njegov alat je bio uređen tako da čak i u slučaju potpune deanonimizacije, ili čak fizičke likvidacije tvorca, on ne bi prestao da postoji i funkcioniše, jer je decentralizovan. A anonimna i nedržavna platna sredstva i elektronske valute koje su postojala pre bitkoina, kao što su E-gold i Liberty Reserve, uništena su od strane vlade SAD-a zbog njihove centralizovane strukture i postojanja konkretnih neanonimnih tvoraca i rukovodilaca, koji su na kraju dobili veoma visoke zatvorske kazne.

U idealnom slučaju, stacionarni banditi uopšte ne bi trebalo da budu obavešteni da neko istupa protiv njih, niti bi trebalo da imaju mogućnost da dođu do onih koji to rade. Metode protivdelovanja moraju biti krajnje nestandardne i netradicionalne, najverovatnije se oslanjajući na moderne tehnologije. Ovde se takođe može pomenuti trenutni ratovi – sa popularizacijom modernih dronova, države su izgubile mogućnost efikasnog uništavanja proizvodnje visokotehnološkog naoružanja pri napadu na nekoga. Koliko god velika centralizovana vojna fabrika, koja proizvodi tradicionalno naoružanje tradicionalnim metodama, bila zaštićena ili skrivena, pre ili kasnije će biti bombardovana. A sa stotinama malih privatnih preduzeća koja dnevno proizvode hiljade dronova i nisu ujedinjena nijednom jedinstvenom upravnom strukturom, apsolutno se ništa ne može učiniti. Takav moderan, netradicionalan pristup proizvodnji visokotehnološkog naoružanja sposoban je da obezbedi zaštitu čak i onome ko se suočava sa neprijateljem koji ga višestruko nadmašuje po snagama.

Koje konkretno metode se mogu predložiti – odlučuju oni koji poseduju potrebne kompetencije u određenoj sferi. Ali mi, u okviru našeg projekta, možemo izneti jedan pristup koji se oslanja na nauku i moderne tehnologije. Razumevanjem da je sposobnost vršenja namernih, planiranih i ciljanih akata nasilja, bez ikakvog unutrašnjeg odbojanja i otpora, rezultat poremećaja kod pojedinca – disfunkcije mehanizma inhibicije nasilja, postaje moguća klinička terapija nasilnog ponašanja pomoću sredstava koja pojačavaju funkciju tog mehanizma. A u slučaju postojanja pretnje vršenjem nasilja od strane određenih privatnih pojedinaca ili predstavnika neke organizovane strukture, trebalo bi razmisliti o kreiranju borbene varijante takvog biološkog rešenja. Detaljnije o konceptu inhibitora nasilja uvek se možete informisati u našim materijalima.

Ne volim i ne umem da pišem epitafije

U Navaljinoj smrti postoji jedan negativan momenat: preminuo je dobar čovek. Ali u njegovoj bajci nije ni moglo biti srećnog kraja.

U ostalom, nažalost, postalo je pretežno bolje.

Ruski režim je izgubio potencijalnu mogućnost da koristi poznatog političkog zatvorenika kao materijal za razmenu ili instrument učebe.

Ruska opozicija ima dodatni povod da odustane od ideje mirnog protesta. Neki njeni predstavnici, delujući po inerciji, izaći će na ulice ruskih gradova kako bi javno izrazili tugu, biće proganjani i napusteće RF.

Ja imam dodatni povod da pojačam napore u pisanju knjige o teoriji rata.

Drugi politički režimi će, možda, ubaciti malo drva u vatru rata sa RF (bilo bi dobro bez novih debilnih sankcija protiv onih Rusa do kojih je lakše doseguti, ali ovde život verovatno primorava na pesimizam).

Navaljni. Perspektive.

Sa velikim interesovanjem sam pročitala Navaljinev tekst o istrazi njegovog trovanja, koju je sproveo Bellingcat. Dostupan je i u video formatu, gde je otprilike isto kao u tekstu, samo malo detaljnije i dopunjeno memovima. Bolje ga otvorite direktno na Jutjubu, a ne u ugrađenom plejeru, kako biste mogli da ostavite svoj lajk.

Čini mi se da Navaljni uzalud veruje da će sada na svim kanalima vladati hysterija. Naprotiv, verovatnije je da će ga ignorisati, kao nekog Hantera Bajdena. Ali, naravno, dodaće se i čisto ruski detalj – onaj obrnuti kargo-kult koji slavi Ekaterina Šulman. Služitelji kulta će sardonično frknuti i pitati se zašto uopšte mislimo da svi ostali avioni u svetu nisu napravljeni od granja i da znaju da lete. Naravno, sve tajne službe svih zemalja sveta koje imaju bilo kakve ambicije truju ili na druge načine eliminišu nepoželjne, sve je svuda pod kontrolom. A to što su poslovi baš ruskih tajnih službi u fokusu, nije zato što su oni toliko bezobzirni, već samo zato što se protiv njih vodi info-rat.

I, zapravo, ti ljudi su u pravu. Zaista, svaka država je sistemski agresor. Zaista, svaka država, ako joj se ne udari po rukama, brzo oseti nekažnjivost i počinje da pravi potpuni haos. A onima koji pokušavaju da je udare po rukama i izvedu na čistac, širom sveta vreba raznih apsurdnih neprijatnosti, kao nekog Asandža.

Šta će se desiti dalje? Dalje će se Navaljni vratiti u Rusiju, i tada će ga konačno ubiti, samo ovog puta glupo i bez ikakve veštine. Pa čovek jednostavno ne razume nagoveštaje, ruga se na sve načine, izlaže ga u smešnom svetlu, i šta, zar će se deda predati i odlučiti da ga ostavi na miru? Čega da se stidi? Zar će ljudi izaći na ulice? Pa neka izlaze, jednom godišnje, na godišnjicu smrti, kao za Nemcova. Neka ostavljaju cveće i pale sveće, to je već problem komunalnih službi. Ili neko računa na majdan? A ko će pozvati na barikade? Kira Jarmiš ili Julija Navaljna? Možda Leonid Volkov ili Vladimir Milov? Nažalost, možemo računati maksimalno na beloruski scenario sa mirnim neautorizovanim šetnjama, koje će ili ignorisati ili brutalno rasterati, i lepiti učesnicima beskrajne kazne.

U ovoj fazi, Navaljni već radi ono najbolje što može. Promoviše se preko pokušaja ubistva i pokušava da iz drugih država izvuče što strože personalne sankcije protiv Putina i njegovog okruženja. Zato bi sada trebalo da ostane u Evropi, s obzirom na to da postoje dva odlična i veoma opravdana razloga. Prvo, period rehabilitacije nakon trovanja može se produžiti koliko god se želi – ne postoji klinička praksa, niko neće proveriti. Drugo, može se fokusirati na potragu za inostranim imovinama Putinovog okruženja i tražiti njihovu zaplenu. Neka to dobiju akcionari Jukosa, to je ipak bolje nego da se 57 milijardi isplaćuje iz naših poreza.

Koga uopšte brine gde se fizički nalazi popularni bloger, ako redovno proizvodi kvalitetan sadržaj? Ali Navaljni će otići u Rusiju jer smatra da mu je tamo mesto. To će se završiti tragično, veoma mi je žao.