Psihe i cevi

Nastavajući na poslednju objavu o legalizaciji oružja. Na aktuelnu temu: šta uraditi sa psihički nestabilnim ljudima koji poseduju oružje? Da li će legalizacija izazvati masovne pucnjave i slično? Šta je sa drskošću na putevima, kada se umesto pesnica počnu koristiti vatreno oružje?

anonimno pitanje

Kao što pokazuje praksa masovnih pucnina u Sjedinjenim Državama, one ih često izvode psihički nestabilni ljudi za koje je taj činjenica odavno zabeležena, ali im to nije sprečilo da nabave oružje, uprkos tome što bi navodno trebalo da postoji provera prošlosti (background check).

Dakle, nakon deregulacije nabavke oružja, situacija sa psihički nestabilnima neće postati gora. Međutim, kod zakonito okrenutih građana koji su strogo fokusirani na samoodbranu, procenat ljudi sa oružjem u rukama će primetno porasti. Što je situacija pre deregulacije bila kriminalnijem, to će biti više podsticaja da se nabave oružje za samoodbranu. Shodno tome, krivum naoružanog kriminala će pasti oštrije.

Što se tiče drskosti na putevima, praksa pokazuje da je najbolja prevencija protiv nje osiguranje odgovornosti. Nema smisla biti drzak prema nekome ko ti ne duguje novac, kada znaš da novac neće otići od tebe.

Pištolj i pištolj za lepak su jednostavno dva različita alata

Postoje li primeri uspešne legalizacije vatrenog oružja (bez primetnog povećanja broja krivičnih dela)? Možda su postojale negativne posledice legalizacije? Znam da legalizacija narkotika gotovo ne utiče na broj zloupotreba. Da li je to pravedno i za oružje?

anonimno pitanje

Najuspešniji primer blagotvornog uticaja legalizacije za ruskojezičnu publiku je, naravno, Moldavija. Postsovjetska zemlja uvodi legalnu kupovinu, nošenje i upotrebu naoružanog kratkog cevi za samoodbranu – i krivulja nasilnih zločina naglo opada. Isto se desilo i u Baltiku, mada primer flegmatičnih Baltika ne ubeđuje slušaoca toliko kao priča o vrelim moldavskim momcima. Ali najviše statistike daju, naravno, Sjedinjene Države, gde je polovina ukupnog kriminala koncentrisana u svega dva procenta okruga sa najstrožim zakonima o oružju, a koji predstavljaju etničke geto, dok su u najnaoružanijim oblastima nasilni zločini praktično odsutni.

Mane legalizacije takođe postoje – one se pojavljuju kada se legalizacija sprovodi delimično i nepromišljeno.

Recimo, u Kazahstanu su, umesto da legalizuju naoružano kratke cevi, ekstremno pojednostavili samo kupovinu traumatičnog oružja. Kao rezultat toga, traumatično oružje je postalo pogodno sredstvo u sukobima između bandi: to oružje je veoma praktično kao pomoć u tuči, jer ga ne prati nikakva balistička ekspertiza, a i psihološki prag njegove upotrebe je izuzetno nizak, jer se to, kao što se čini, smatra nepravim oružjem. Posledično, sada se klatno okrenulo u suprotnu stranu i u Kazahstanu su počeli da stežu šrafove, jer su hoblofobi dobili odličan argument za to.

U Rusiji je zakonodavstvo o oružju generalno podnošljivo, iako je u pogledu naoružanog kratke cevi i vrlo nedoslednog. Mnogo gore je ovde sa praksom primene zakona; u velikoj meri upravo ona, a ne zakon o prometu oružja, podstiče kriminalce – jer oni znaju da će žrtva do poslednjeg oklevati pre upotrebe oružja, ne želeći da se kasnije suoči sa daleko strašnijim kriminalcima – ruskom policijom.

Glavno što treba razumeti o oružju: kriminalac ga uvek ima. On će jednostavno kupiti oružje na crno za bitkoine, jer je za njega mnogo opasnije biti uhvaćen sa oružjem nego biti nespreman za obračun sa konkurentima. A onaj ko zarađuje u mirnijim granama, radije će potrošiti bitkoine na donat Ankap-tjan, i zato je njemu važno da ima baš legalno oružje, kao i pravo da ga legalno koristi u samoodbrani.

Koga ćeš izabrati: tjanučku ili kuna?

anonimno pitanje

Murmur! Počela je serija slatkih pitanja o ličnim odnosima! Sa zadovoljstvom odgovaram.

Jako, jako mi nedostaju tyan. Imam ih u najboljem slučaju deset procenata od ukupnog sastava.

Tyan se retko interesuju za oružje. To je strašna, neoprostiva greška! Sa svojim puškom bićeš zvezda na bilo kom strelištu, a sa svojim karabinom u 23. godini oborićeš svakog kuna na noge bez ikakvog kršenja NAP-a, zato nabavite prvo oružje već sa 18.

Tyan se retko interesuju za bitkoin. Ovde ih zaista možemo razumeti: jer čak i prema novom zakonu, tyan odlazi u penziju par godina ranije od kuna, što znači da njen bitkoin neće porasti toliko jako. Ali, devojke, zašto biti toliko sitničava?

Tyan se retko interesuju za ekonomiju. Užasno je, ali tako je. Čini se da je kunu oproštivo da misli da se novac stvara u komodi, a mi bismo trebalo da znamo o svim tim stvarima mnogo detaljnije. Devojke, zajebite etatistički mejnstrim, učite austrijsku ekonomsku školu, tamo nema te gadne, gadne matematike!

Ali najčudnije je to što se tyan retko interesuju za politiku. Čuli biste kako je Jabuka-tyan zapalila scenu na mitingu 29. jula! Ceo trg je prosto odlemeo!

Politika je kawaii.

E takve tyan mi nedostaju

Da, primetili ste da mi sada bitkoin možete donirati ne samo direktnim transferom na novčanik 1A7Wu2enQNRETLXDNpQEufcbJybtM1VHZ8, već i jednostavno sa bankovne kartice? Sve je za vas!