Zašto roditelji treba da budu zainteresovani za lečenje psihopatije kod svoje dece

Razmatrajući različite pristupe rešavanju problema nasilja pomoću biomedicinskih tehnologija, kao što su jačanje mehanizma inhibicije nasilja i bio-pojačanje morala, može se prilično brzo doći do zaključka da bi najprikladniji i najefikasniji pristup bio sprovođenje takvih procedura u što ranijem uzrastu. Tim više što se znaci prisustva psihopatskih crta, koje su najjači prediktor nasilnog ponašanja i svedoče o disfunkciji inhibitora nasilja, mogu otkriti još u detinjstvu, već u uzrastu od 2-4 godine, kao što to demonstriraju istraživanja.

Važno je razumeti da, ako pojedinac sa rizikom od razvoja nasilne i psihopatske ličnosti prođe bio-pojačanje morala veoma rano, on zapravo neće imati čak ni šansu da makar kratko bude takva ličnost. Pored toga, nervni sistem u tom uzrastu tek strada u razvoju, a to omogućava postizanje efikasnog rezultata čak i uz blagu intervenciju. Široka praksa otkrivanja i ispravljanja disfunkcije inhibitora nasilja mogla bi rešavati problem nasilja u društvu mnogo pre nego što ono uopšte nastane.

Ovo bi već trebalo da bude dovoljno kako bi se mnogim roditeljima dočarao zaključak o tome koliko je važno pažljivo pratiti ponašanje i emocionalne reakcije deteta (na primer, empatiju i prisustvo odbojnosti pri nanošenju štete nekom drugom), i pravovremeno intervenisati pri otkrivanju određenih anomalija. Međutim, ako nekoga od roditelja iznenada ne brine pitanje kakva će ličnost njihov zahtev izrasti, ili ako uopšte ne vide nikakav problem u nasilju, tada vredi podsetiti na još jednu veoma jaku motivaciju da se ipak razmisli o ovom pitanju – lično blagostanje i očuvanje sopstvenih nerava.

Istraživanja o pitanjima nasilja i psihopatije često su usmerena na samu ličnost sa takvim stanjem – njeno ponašanje, rizike za društvo, kriminalne manifestacije. Deo njih govori o tome kakvu ulogu roditelji mogu imati u razvoju psihopatskih crta kod deteta. Pritom u senci ostaje suprotan problem – kada roditelji postaju prve žrtve bezzubosti, manipulativnog ponašanja, nedostatka empatije, pa čak i okrutnosti sopstvenog deteta.

Naravno, nije uobičajeno označavati decu kao psihopate, međutim, ona mogu pokazivati rane znake ovog stanja ili takozvane crte bezosećajnosti-bezzubosti – emocionalnu hladnoću, nedostatak osećaja krivice, nesposobnost saosećanja. Takvi znaci ukazuju na to da dete nema jednostavno „težak karakter“: reč je o dubinskim karakteristikama ličnosti koje, pored ostalih problema, mogu ozbiljno uništiti porodičnu dinamiku.

Za roditelje takvo dete postaje težak psihološki ispit. Roditeljstvo im ne donosi nikakvo zadovoljstvo, već samo svakodnevne probleme. Oni se nalaze u zamci: s jedne strane – društveno očekivanje da vole i podržavaju svoje dete, a s druge – konstantan stres, strah i osećaj bespomoćnosti. Često se takve porodice suočavaju sa nerazumevanjem okoline, pa čak i optužbama za loše vaspitanje, što samo pojačava njihov osećaj izolovanosti i krivice. Takođe, roditelji se mogu suočiti sa veoma ozbiljnim problemima ako njihovo dete počne da se ponaša antisocijalno u društvu, budući da će morati da snose odgovornost za njegove postupke.

U svemu ovome treba razumeti da samo dobro vaspitanje i povoljno okruženje možda neće biti dovoljni da dete ne razvije psihopatsku ličnost (iako je to, naravno, takođe važno za smanjenje rizika). Zato svi roditelji imaju interes da otkriju rane znake ovog stanja i pribegnu terapeutskoj intervenciji ako oni postoje. To će im definitivno pomoći da sačuvaju sopstvenu porodicu, a uz široku primenu će dovesti i do smanjenja nivoa nasilja u celom društvu, a vremenom – do potpunog iskorenjivanja ovog problema!

Voluntarist, Bitarh

Zašto terapija protiv nasilja prirodnim sredstvima nije još jedno „lečenje pijavicama“

Voluntarista, Bitarh

Kao što znamo, neka sredstva prirodnog porekla, na primer ekstrakti biljaka i njihove mešavine, potencijalno su sposobna da daju snažan, a istovremeno selektivan anti-agresivni efekat, koji nastaje usled aktivacije neurofiziološkog mehanizma inhibicije nasilja. Ako neko još nije upoznat sa ovom temom, savetujem da pročita naš materijal o tome. Ali ovakva ideja može se suočiti sa određenom kritikom, sumnjama u pogledu efikasnosti i svrsishodnosti pristupa. I kako bi se otklonuli nesporazumi, važno je razmotriti je.

  1. Ovo ne liči na homeopatiju ili nikako proverenu narodnu medicinu. Na primer, jedno od potencijalno efikasnih anti-agresivnih sredstava koja razmatramo, mešavina 10 biljaka pod nazivom Kamishoyosan, je zvanično odobreno lekovito sredstvo u Kini i Tajvanu, a u drugoj zemlji je to jedno od najčešće propisivanih sredstava kod raka želuca i dojke. Takođe, u azijskim zemljama Kamishoyosan se često primenjuje kod nesanice, iritabilnosti, promena raspoloženja, uključujući psihološke probleme tokom menopauze kod žena, i mnogih drugih neurofizioloških problema. Naravno, istraživanja potvrđuju efikasnost ovog sredstva i detaljno opisuju njegov uticaj na nervni sistem.
  2. Istraživanja i razvoj u ovom pravcu su mnogo dostupniji od kreiranja sintetičkih anti-agresivnih agenasa. Sva prirodna sredstva neophodna za to, po pravilu, koštaju mrvicu, i čak kupovina dodatne opreme ukoliko je potrebno dobiti ekstrakte biljaka (iako se u praksi skoro uvek može zaobići i bez toga, jednostavno pravljenjem odvara ili tinktura ili kupovinom gotovih ekstrakata) i dalje je daleko dostupnije od kreiranja pune hemijske laboratorije. Bioaktivne supstance ovih sredstava su već dobro opisane, ili barem jednostavno poznate. Štaviše, neke od njih pokazuju veoma slična svojstva sa analognim sintetičkim preparatima, na primer, dejstvo supstance emodin iz određenih biljaka poredi se sa dejstvom sintetičke supstance CP-94253, koja je eksperimentalno pokazala selektivni anti-agresivni efekat.
  3. Takva sredstva je nemoguće zabraniti. Čak i ako imate laboratoriju i mogućnost sinteze supstanci koje potencijalno mogu biti mnogo efikasnije od bioaktivnih supstanci iz prirodnih sredstava, vašu aktivnost će brzo zaustaviti ako se ona iz nekog razloga ne dopadne državnim organima. Sredstva koja mi razmatramo su previše rasprostranjena, fizički je nemoguće zabraniti ih, a mnoge eksperimente nad njima i njihovu pripremu za primenu može se lako sprovesti u kućnim uslovima oslanjajući se samo na informacije sa Interneta.
  4. Ideju primene ovih sredstava je veoma lako proširiti. Ako neka od biljaka ili mešavina biljaka postane poznata po svom selektivnom anti-agresivnom efektu, brzo će početi da je koriste svi, na primer, u lečenju nasilnosti svojih najbližih. I malo je verovatno da će neko sumnjati ili smatrati rizičnom ideju njene primene, jer jedna stvar su neke nepoznate sintetičke pilule, a sasvim druga su odvari, tinkture i ekstrakti biljaka koje ljudi već dugo koriste.

Tema korišćenja prirodnih sredstava za lečenje određenih patologija, uključujući patologiju nasilnog ponašanja, često je potcenjena, ali je zapravo veoma perspektivna iz niza navedenih razloga. Zato u pitanju rešavanja problema nasilja treba posvetiti deo pažnje ovom pristupu, jer postoji velika šansa da će on dati značajne rezultate. Najmanje će omogućiti potvrdu same ideje terapije nasilnog ponašanja kroz dejstvo na inhibitor nasilja.