Pogledala sam Milov snimak, puštam unutrašnjeg libertarijanca u šetnju

Juče sam pred spavanje pustila Milov video, ali sam zaspala pre nego što sam stigla do skandalozne fraze o unutrašnjem libertarijancu. Ujutru sam morala ponovo da ga pustim.

Ukratko, Vladimirova teza se svodi na to da u sukobu velikog biznisa koji lobira za svoje interese i države koja brani određene političke interese, nipošto ne treba uvek zauzimati stranu velikog biznisa. A ako vaš unutrašnji libertarijanac ume samo da govori „sve privatno je dobro, sve državno je loše“, onda ga ubijte i odgajite drugog, adekvatnijeg. Jer su vrednosti subjektivne, i ništa nije loše ili dobro u vakuumu; ovi termini se uvek odnose na konkretnog interesenta — kome je tačno dobro, a kome tačno loše.

Da li je nemačkom potrošaču gasa dobro što će u njegovu zemlju stizati jeftine isporuke tog goriva sa ogromnim viškom kapaciteta transportnog sistema? Očigledno da jeste, i ja iz Crne Gore mogu samo da mu se radujem. Da li je pomeranskom radniku dobro što u njegovu zemlju dolazi novi poslodavac i stvara mnoštvo visoko plaćenih radnih mesta? Da, njemu je to sjajno! Da li je ukrajinskom radniku dobro što je njegov lokalni posao na održavanju gasovoda ugrožen, ako ne i potpuno ukinut, ili mu je plata smanjena? Ništa dobro. A da li mu je dobro što može bez vize da ode u Nemačku i održava gasovod koji se tamo gradi, već za nemačku platu? Pa još pitate! Istina je da će morati da konkuriše Nemcu, i tu će, ako on pokuša da iskoristi državni protekcionizam, Ukrajincu biti loše.

Da li je dobro što se u Rusiji vadi gas i gradi transportna mreža koja omogućava njegovo isporučivanje u najrazličitije delove sveta? To je neispravno pitanje. U pitanju nije naveden subjekt za koga pravimo pretpostavku da li mu je to dobro ili loše. Putinu je dobro — geopolitička palica je dugačka, teška i sija. Radnicima koji polažu cevi — odlično. Akcionarima Gazproma — sumnjivo, jer je komercijalna profitabilnost projekta nejasna; ovo nije toliko pitanje novca, koliko geopolitike. Građanima Rusije koji računaju na neke poreze od tog Gazproma — ne računajte na tuđi novac i bolje ćete spavati, zapravo, šta ste uopšte zaboravili u Rusiji, bežite odatle za mnom i Vladimirovim Milovom. Unutrašnji libertarijanac izbija napolje i pokazuje prst državljanima na budžetu.

Ukratko, ogromno hvala Vladimiru Milovu na PR-u libertarijanstva. Navaljni sedi u zatvoru i više ne može, kao ranije, da nas šalje na prisilni rad, tako da sada Milov mora da odradi taj posao. Ništa, on će se snaći.

Predatorske stvari veka i njihova digitalna besmrtnost

Napisala sam, usled trenutnog raspoloženja, kratku recenziju tri knjige Strugačkih, među kojima je bila Zverske stvari veka. U toj knjizi je, između ostalog, opisano svojevrsno tajno društvo mecenasa koji su uživali u tome da iz muzeja iznose neka remek-dela, a zatim ih u svečanoj atmosferi tajno uništavaju. Strugački su u šezdesetim godina prošlog veka uspeli prilično dobro da predvide savremeno društvo. I evo, juče sam na kanalu MyGap naišla na gotovo doslovnu realizaciju tog istog društva mecenasa u našem svetu.

Blockchain kompanija u direktnom prenosu spaljuje sliku vrednu 95 hiljada dolara. U čemu je razlika u odnosu na ono što su predvideli sovjetski fantastičari? U tome što je, naravno, kompanija sliku pošteno kupila i nije imala potrebu da je spaljuje u tajnosti, naprotiv, to je postalo javni događaj. Šta se može reći, posedujući neverovatnu intuiciju za društvene trendove, Strugački su uspevali veoma dobro da se snalaze u ekonomiji.

Spaljivanje slike sa naknadnim izdavanjem jedinstvenog tokena, koji sadrži njenu digitalnu kopiju i označava pravo vlasništva nad njom, pokazuje kako vrednost nastaje iz retkosti. Da je token bio vezan za neuništenu sliku, mogao bi se jednostavno odbaciti, a zadovoljiti se stvarnim vlasništvom nad slikom, bez ikakvog sertifikata. Upravo činjenica da je token ostao sasvim sam, daje mu vrednost, a bez toga bi bio samo nepotrebna etiketa.

Lako mogu da razumem kako sve ovo ruši šablone adeptima materijalne proizvodnje, koji su uvereni da je čovečanstvo palo žrtva digitalnih obmana. Ali ništa se ne može učiniti: u samim stvarima ne sadrži se supstanca vrednosti. Vrednost je u svesti. A svest je promenljiva, brzo gubi interesovanje za rutinu, lepi se za sve novo, retko i neobično. Što je svest sofisticiranija, to joj je teže da pronađe to retko. Što je društvo obilnije, to je teže namamiti svest sablasnim nedostatkom, kako bi se nagovestilo da je upravo ta suština retka i vredna. Tako smo dočekali i mecenase. Šta je kod Strugackih sledeće po planu? Sleg?

Da li je država potrebna, koje funkcije ona može (treba) da obavlja, zašto minarhija nije dovoljna?

anonimno pitanje

Znate, mogao bi se banalno odgovoriti da država nije potrebna, jer – i dalje sledi dug spisak problema koje ona uzrokuje. Moglo bi se pozvati na to da što je manja mera državne intervencije, to više cveta i miriše ekonomija. Ali vrednosti su subjektivne, i ne može se za sve na bilo koji način odgovoriti da država nije potrebna. Ljubitelja čavura u dupčetu trenutno ima punih lavica, i mnogi zahtevaju da im se on gurne još dublje. Nije im dovoljna minarhija, dajte im socijalizam, učili su u školi da je u socijalizmu sloboda, jednakost i bratstvo, ili barem red i bezbednost.

dobrovoljno i uz pesmu!

Ipak, ni takav pristup ne prolazi kao argument. U društvu je uvek visok procenat konformista koji će odobravati status kvo, kakav god on bio čudan, tako da bi tvrdnja da većina direktno, iskreno i aktivno želi državu, pa čak i da će izaći u njenu odbranu, takođe bila nepromišljena.

Pitati predstavnike države o tome da li je država potrebna, i kako bi bilo da se ovde malo pomerimo i oslobodimo komadić zemlje za ankap – to bi bilo sasvim naivno.

Dakle, da bi se dobio korektan odgovor na pitanje da li je država potrebna, prvo će se morati ipak postići pojavljivanje negde nekog normalnog, relativno čistog ankap-a, a onda neka tržište odluči u obliku migracioniih i novčanih tokova. Ako će se u ankap-u stabilno pojavljivati oni koji žele to make the state great again, to znači da je država potrebna. Na primer, jednostavno zato što je potrebno imati na koga da se besni. A ako će nakon jedne generacije života pod ankap-om država biti percipirana kao čudan, drevni, varvarski institut poput ordalije ili neke druge omerta, to znači da je čoveku ipak nije potrebna kao takva, samo što je trenutno ona po činjenicama tu, i mnogi se mire sa njom.

Šta je bolje: državna vojska po ugovoru ili privatna?

anonimno pitanje

Kao što nas uči ekonomska teorija, vrednosti su subjektivne. Zato bi uz pitanje „šta je bolje“ uvek trebalo dodati pojašnjenje: kome je bolje. Da ne bih pravio dugačke tekstove, polaziću od pretpostavke da „bolje“ treba da bude za onoga u čijim interesima vojska obavlja svoju direktnu namenu.

U savremenom međunarodnom pravu privatni ratovi su zabranjeni, pa privatna vojska može raditi uglavnom kao podizvođač državne vojske. Bar ako je reč o klasičnoj vojsci koja koristi ljudsku snagu naoružanu smrtonosnim oružjem. Dakle, jasno je da je privatna vojska bolja od državne za one zadatke koje država radije prepušta autsorsingu. U suštini, jedino što državna vojska ne bi želela da prepusti autsorsingu pod bilo kojim okolnostima jeste deličenje budžetskog novca. A najradije državna kontraktna vojska prepušta autsorsingu one zadatke koje najlošije obavlja: zaštitu civila.

Državna vojska, usled samih mehanizama svog finansiranja, dobija sasvim tipične karakteristike, zbog čega su državne vojske do izvesne mere veoma slične jedna drugoj. Privatne vojske obavljaju tržišne zadatke u najrazličitijim nišama, pa se mogu znatno razlikovati jedna od druge. Negde je tržištu potrebna jeftina laka pešadija koja ume da strada u grupama, ne opterećujući poreske obveznike, i tada na pomoć dolazi neko poput Vagnera. Negde tržištu treba zaštita komunikacija, i tu pomažu nešto tehnološki napredniji momci koji su stručni za komunikaciju i logistiku. Negde je potrebno voditi sajber rat, i za taj zadatak se otvara privatna fabrika trolova. Negde je tržištu potrebna obaveštajna dokumentacija za objavljivanje, i tada se pojavljuje kompanija Bellingcat.

Pitajte se, kakve veze ova poslednja dva slučaja imaju sa ratom? Isto tako uspešno možete pitati kakve veze sa ratom imaju eksplozije šahid-dronova. Takođe, inače, odličan primer privatnih vojski: ne koštaju mnogo, rade efikasno. Samo im je zadatak prilično specifičan: podrška reklamnoj kampanji sponzora terora.

Pa dobro, za koje zadatke su državne ugovorne vojske ipak efikasnije od privatnih, osim od trošenja budžeta? Paradoksalno, uprkos svojoj potpunoj neefikasnosti u zaštiti neboraca, državne ugovorne vojske su efikasnije u stvaranju osećaja sigurnosti kod građana zemlje kojoj ta državna ugovorna vojska pripada. Upravo to im omogućava da budu toliko efikasne u trošenju budžeta, jer je poreski obveznik unapred saglasan sa skupoćom vojske, samo da ne bude rata.

Postoji li pravda?

anonimno pitanje

Pravednošću bih nazvala takav ishod određenog niza događaja, pri kom je poštovanje libertarijanskih principa donelo profit, a nepoštovanje gubitak.

Ljudi, po pravilu, žele da žive u pravednom svetu. Pošto nisu svi događaji u životu čoveka povezani sa njegovim sopstvenim trudom, on povremeno upadne u situaciju u kojoj potpuno besprekorno ponašanje dovodi do tužnih posledica. Kao sredstvo psihološke zaštite od takvih frustracija koriste se različiti zanimljivi trikovi, poput zagrobne odmazde, karme i slično.

Drugim rečima, čovek je slobodan da gradi događaje u niz na proizvoljan način, i za njega je sasvim prirodno da to radi tako da ishod događaja u izabranom nizu bude pravedan. Živeo mirno, pretrpeo od nasilnika, nastavio da živi mirno, a zatim reka odnela leš nasilnika – pravda je pobedila. Živeo mirno, pretrpeo od nasilnika, umro. Sada će mu nesumnjivo biti plaćeno za pravedan život, i pravda će, ponovo, pobediti.

Dakle – da, pravda postoji, i postoji u glavama. Baš kao što u glavama postoje država i ostale apstraktne konstrukcije.

Iako je vrednost bitkoinova potpuno subjektivna i postoji samo u glavama, sami bitkoinovi sasvim objektivno postoje u novčanicima. Ako vam se dopada kanal, nagraditi autora donacijom bi bilo sasvim pravedno. Šaljite ovde: 
1A7Wu2enQNRETLXDNpQEufcbJybtM1VHZ8