Автор: Анкап-тян

Kako će se pri minarhizmu, a još više pri potpunom ankapu, rešavati problem „federalne flotte“?

Ovaj problem se jasno vidi u Građanskom ratu u SAD-u, gde su Južnjaci imali veću vojsku, moćniju ekonomiju i više novca, ali im je nedostajalo jedno: gospodstvo na moru.

Dakle, suština problema je jednostavna: održavanje brodova je užasno skupo, skuplje od svih ostalih vrsta naoružanja, i postoje velike sumnje da jedna firma može sama da održava nuklearni 항공nosac. Ako će ga održavati više firmi, postoji velika šansa da će se on pretvoriti u „federalni“ 항공nosac.

Bez flote – nemoguće je osigurati samoodbranu. Sa flotom – nemoguće je kontrolisati kontrarevoluciju.

Kako se predlaže boriti protiv takvog problema?

P.S. Govorimo, naravno, o minarhizmu ili ankapu u pojedinačnoj državi.

Anonimno pitanje

U velikoj meri ovo pitanje podseća na problem zakopavanja gradova pod slojem konjskog stajca sa rastom stanovništva krajem 19. veka. Drugim rečima, problem pripada jednoj tehnološkoj eri, a okolnosti za koje se predlaže traženje rešenja – već drugoj.

Proto-ankap u Islandi je postojao trista godina, a zatim se predao državi. Proto-minarhizam u SAD-u je postojao, konvencionalno rečeno, do tog istog Građanskog rata, dakle manje od sto godina, a zatim je s mnogo krvi zgazičen od strane federalnog centra. Tako da, naravno, sam problem centralizacije moći nije izmišljen, ali u njegovoj osnovi leži izrazito pozitivan efekat razmere pri povećanju naoružanja. Ako taj efekat nestane, nestaje i problem centralizacije moći.

Danas je gospodstvo na moru stvar sumnjive efikasnosti. Recimo da postoji neki mega-bandit koji je opljačkao svoje podanike u tako astronomskom iznosu da može sebi priuštiti mega-flotu koja po snazi nadmašuje sve ostale flote. Koji je profit od toga? Mogućnost osiguravanja efikasne morske blokade bilo koje izabrane priobalne teritorije? Mogućnost kontrole neba nad bilo kojom teritorijom u dometu palubne avijacije? A kako se te mogućnosti konvertuju u novac? Za mega-bandita kao neku celovitu сущnost – skoro nikako. Ovi troškovi se nikada neće isplatiti, a pomorske vojne mišiće bandit koristi gotovo isključivo za ukras.

Druga stvar je što je mega-bandit teoretski entitet, dok u stvarnosti odluke donose konkretni ljudi, i njima nije važno koliki prihod će ostvariti mega-bandit, već koliki prihod će ostvariti lično oni – smanjenjem opšte efikasnosti mega-bandita. Opet, ako se umesto povećanja sopstvene efikasnosti smanjuje efikasnost drugih, to je takođe sasvim delatna strategija kako bi se ostalo najmoćniji, čak i po cenu smanjenja sopstvenih mogućnosti u apsolutnom izrazu, i mega-bandit zaista može potpuno racionalno delovati polazeći od ove krajnje „pametne“ strategije „nek ti crkneš danas, a ja sutra“.

Kako bi konvencionalna ankap-zajednica mogla sprečiti ovakve debilne napade od strane ovih atavističkih predatora? Prvo, kao što nam je pokazao epizod sa krstarac Moskva, protivbrodski raketi su prilično efikasni protiv flote uz znatno nižu cenu. Drugo, eliminisanje pojedinih funkcionera režima je obično još jeftinije nego uništavanje hiljadutonskih kofova. Treće, ideja nacionalne države je sve manje popularna, a sa njom pada i popularnost patriotizma, što se iskazuje, između ostalog, u neželi za služenjem u vojsci. U rezultatu, danas zemlje čak i sa ogromnim vojnim budžetima imaju ozbiljan nedostatak ljudstva. Već danas je teško kompletirati flotu, a kada se situacija razvije do nivoa da na Zemlji pojave prve značajne teritorijalne ankap-zajednice, situacija će za etatiste postati još očajnija.

Da, konji neće prepustiti mesto automobilima u jednom trenutku, ali gradovi više neće biti zakopani pod stajcem, trend se promenio. Konflikti će postajati sve više tržišno utemeljeni, a to znači minimalni troškovi uz maksimalnu efikasnost. Nema više mesta za 항공nosce.

Erik Mak. Libertarijanizam. Glava u kojoj se autor prvi put ukosno dotiče ankapa.

U poglavlju Anarhija, minimalna država bez oporezivanja i minimalna država sa oporezivanjem Erik Mak prvi put bar malo dotiče temu ankap-a, kojom je do tada gnušajući zanemarivao. Zanimljivo je da je odeljak u kojem se ova tema pojavljuje zaključni u knjizi, koji se ne odnosi čak ni na izlaganje doktrina libertarijanizma, već uopšte na njegovu kritiku. Pa, šta se može očekivati od njih, akademskih filozofa.

Hvala Aleksu Dvoreckom na donaciji koja me je podstakla na prevod. U potpunom skladu sa ekonomskim mejnstrimom, finansiranje takvih javnih dobara, kao što je objavljivanje bilo čega u otvoreni pristup, trebalo bi da bude nedofinansirano, a ipak vaše donacije me redovno hrane, iako ne do sitosti.

U knjizi je ostalo prevesti još samo tri poglavlja. Obično to znači da proces treba da se ubrza, jer su svi radoznali hoće li biti srećan kraj i hoće li se glavni junaci venčati. Videćemo.

Mrežna država

Prijateljski kanal Russkiy kripto frontir započeo je prevod nedavno objavljene knjige Baladžija Šrinivasana Network State. Za sada je objavljena samo preambula, ali slobodno možete ohrabrivati Jurija u komentarima i tražiti od njega novčanik za donacije kako bi mu rad bio zabavniji.

Pročitala sam kratak spisak koncepata knjige. Autor razvija panarhijske ideje koje lebde u vazduhu i predlaže ideju mrežne države kao startapa koji spaja elemente kriptovalutne zajednice, ulogačke igre i nacionalne dijaspore. Ovo uopšte ne liči na drugu popularnu ideju o stvaranju čarter gradova, ali na pojedinim mestima prilično podseća na projekat Montelibero – kod nas takođe imamo i razvijenu tokenomiku, i stvarno stanovništvo na zemlji, i široku diasporu izvan Crne Gore, kao i sopstveni skup tradicija, praksi samoupravljanja i rešavanja sporova.

Ukratko, sa interesovanjem ću pratiti proces prevoda i s vremena na vreme najavljivati pojavljivanje novih prevedenih poglavlja.

A sutra želim da objavim prevod novog poglavlja iz Erika Maka – Aleks Dvoreckij je pre par dana donirao za njega na Boosty, tako da evo, već završavam.

Ispravka libertarijanizma

Desilo se tako da se novi članak Karla Frankoa Preispitivanje libertarijanizma odlično preklapa sa novim poglavljem koje sam nedavno objavio iz priručnika o ankapu koji još uvek dopisujem.

Autor površno nabacuje sopstveni skup osnovnih libertarianskih principa, a zatim izjavljuje da se iz tih principa može odlično izvesti razvijena državna redistribucija i regulacija, i da ako tipični libertarijanac iz nekog razloga odbija da sledi ove zaključke, onda sa njim očigledno nešto nije u redu.

Zatim se pokazuje da bi libertarijanci, kada bi odbacili svoje glupe ideale slobode i umesto njih usvojili mnogo popularnije ideale reda, čistote, poštovanja autoriteta, brige i drugih prelepih stvari, naravno uspeli da učine ovo novo preuređeno učenje popularnijim od trenutne gubitničke sekte obožavatelja slobode.

U članku ima mnogo sasvim korisnih kritika, neću ih sve prepričavati. Mogu samo preporučiti ponovno čitanje poglavlja Anarhistička politika: o libertarianskoj partiji iz Fridmanove Mehanike slobode. Ne vidim smisao da dodajem još nešto rečima dede, on je davno pokazao pravac evolucije stavova libertarianskih političara i kako se prema tome odnositi.

Zapaljena zadnjica saosećajnih libertarijanaca

Mehanika slobode – gotovo! (sada u audio formatu)

Prevod knjige Dejvida Fridmana Mehanika slobode je konačno potpuno snimljen u audio formatu. Sada konačno možete pumpati mišiće u nekoj teretani, dok istovremeno razvijate mozak libertarianskom teorijom.

Povodom toga želim da reklamiram novi kanal Olega – volontera koji je snimio knjigu. Na kanalu on objavljuje svoje audio snimke različitih književnih dela. I, naravno, što veće bude interesovanje za kanal, to će biti više stimulusa za pojavljivanje novih audio zapisa.

Podsećam da mi u radu stoje prevodi još tri knjige – Libertarianizam Erika Maka, Praktična anarhija Stefana Molinjua i Pravni sistemi koji se značajno razlikuju od naših našeg Dejvida Fridmana. Prevodi idu mnogo brže kada stignu donacije, tako da ne budite ustručani. Isti razlozi važe i za moju sopstvenu knjigu o ankapu, njoj je odavno vreme da bude završena, ali stalno nedostaje vremena, a kada nad dušom visi sveža donacija i kuka što nije „otrađena“, onda nema izbora, mora se hvatati tastatura.

Vesti projekta Montelibero, izdanje 12

U prošlom izdanju pričala sam o tome kako smo se oporavili nakon prvih šokova od početka rata i nastavili sasvim umeren razvoj. Od tada se taj trend nastavio bez ikakvih novih šokova.

Po tradiciji počeću sa naseljem MTLcity. Pre dva meseca sam objavila fotografiju izlivanja prva dva temelja. Sada stambena zgrada već ima jedan i po sprat, a susedna administrativna jedan.

Apartmani
Poslovni prostor

Planirano je da se ove zgrade završe do kraja godine, i fond već sada traži osobu za njihovo administriranje.

U vezi s tim, želim odmah da pomenem nedavno nastup Mihaila Svetova na radiju Vera, gde su ga pitali o našem projektu, a on je izjavio da mu se ideja ne dopada jer libertarijanci ne bi trebali da žive zajedno, već naprotiv, trebali bi imati mogućnost da žive odvojeno, povlačeći granice između sebe, ali pritom ostajući libertarijanci i politički saveznici.

Daleka sam od zlostradstva u vezi s tim koliko Mihail loše i pristrasno radi sa izvorima, s obzirom na to da je i dalje, nakon više od godinu dana postojanja projekta Montelibero, uveren da se on isključivo radi o stvaranju malog sela libertarijanaca. Selo je za one koji žele da imaju libertarijance za komšije. Za one koji preferiraju da imaju neke druge ljude za komšije – tu je ostatak zemlje. U Mihailovom nastupu se govori o onome što je vidljivo (libertarijanci se možda neće složiti oko predstava o stilu života i zbog toga neće moći da žive zajedno), ali se ne govori o onome što nije vidljivo (sa drugim ljudima je isto tako lako ne složiti se u pogledu načina života i zbog toga imati međusobne trenje – samo što ako su tvoji komšije etatisti, od njih imaš dodatnu opasnost uključivanja države u vaše komšijske razmirnice). To je klasična greška lošeg ekonomiste.

U svakom slučaju, Montelibero nipošto nije samo pitanje naselja MTLcity, i potrudiću se da u budućnosti uglavnom pričam o našim drugim projektima i aktivnostima.

Mnogo veći uticaj na projekat danas ima ne neka gradnja u Dobrim Vodama, već klub na periferiji Bara, koji je već postao tačka privlačenja ne samo za libertarianski aktiv, već i za široko jezgro onih koji simpatišu ovu ideologiju. Da bi Mihailu bilo jasnije – to je naša Nova Iskrenost, samo bez Rospotrebnadzora i u manje patetosnoj zgradi.

25. juna je u klubu održana mala IT konferencija za približno tridesetak slušalaca, sa uvodnim govorom o istoriji novca i detaljnim izlaganjem o tome kako funkcioniše Bitcoin Lightning.

15. jula je učesnik projekta Valerij Utrosin u klubu održao sastanak sa diskusijom o svom startapu za dobijanje kešbeka u kriptovalutama pri fiducijarnim plaćanjima bankarskim karticama. Dobio je mnoštvo povratnih informacija koje će mu, kako on računa, mnogo pomoći u razvoju kompanije.

U klubu postoji mini-kovorking za dva-tri mesta, dobra kuhinja, biosala, mnogo društvenih igara, ali za Mihaila ću istaći glavnu stvar: slobodu udruživanja. Da biste ušli u klub, bukvalno treba potpisati ugovor o nenapadanju. Novi članovi dolaze samo pod odgovornost onih koji su ih doveli. Ako je sa nekom osobom neprijatno, može joj biti odbijen pristup klubu, i takav presedan se već jednom dogodio. Ukratko, ne treba brinuti: libertarijanci znaju za privatne granice i povlače ih tamo gde im odgovara.

Ali, naravno, mi se ne zatvaramo među svojim na jednoj lokaciji, već nastavljamo ekspanziju. Tako se sredu u Baru, u različitim lokalima u gradu, održavaju doručci gde su zagarantovano prisutni učesnici projekta Montelibero, i kojima se mogu pridružiti svi željni – kako bi postavili svoja pitanja i razrešili svoje sumnje u vezi sa nama. Isprva to su bili samo neformalni razgovori za stolom, ali nedavno su dodate i unapred odabrane teme za diskusije za stolom.

Učesnici projekta su već stigli da kreiraju nekoliko biznisa u sferi usluga, orijentisanih uglavnom na ruskojezičku dijasporu, ali ne samo na nju. To su iznajmljivanje automobila, jahti, menjačnice, organizaciono-pravna pomoć pri izradi boravka u Crnoj Gori.

Iako se glavni vektor naših napora za promociju projekta pomerio u oflajn sferu, kod nas nastavljaju da dolaze i oni koji su upoznali Montelibero na internetu. Nedavno smo objavili prevod na engleski snimka Libertarian Band o Monteliberu. Ne da smo očekivali trenutni priliv anglofona, već se radi o akumuliranju određene količine engleskojeziknih informacija o sebi, koje će povremeno tražiti oni kojima percepcija ruskojezičnih informacija nije previše komforna.

Zašto je pravo svojine sloboda, a ne ograničenje sloboda drugih?

Anonimno pitanje

Naravno, pravo svojine je upravo ograničenje sloboda drugih. Pravo svojine je pretenzija na to da se raspolaže određenim objektom i da se spreči da njime raspolažu drugi. Njihova sloboda raspolaganja privatizovanim objektom će prirodno biti smanjena.

Pri tome, naravno, u različitim društvima mogu se praktikovati potpuno različiti redovi ostvarivanja takvih pretenzija, uključujući i one primenljive na različite klase objekata. To mogu biti redovi tipa „želiš da koristiš – uzmi, koristi, a zatim vrati na mesto kako bi mogli uzeti drugi“. Mogu biti redovi „želiš da koristiš – uzmi, a drugima obezbedi takvu zamenu protiv koje se neće pobuniti“. Ili „možeš uzimati sve dok za druge ostane dovoljno objekata istog kvaliteta“.

Ali ipak, govorimo o svojini kada se red korišćenja objekata određuje ekskluzivnijim pravilima, poput onih izloženih u mojoj knjizi u odgovarajućem poglavlju. Naravno, čak i u ovom slučaju uopšte nije neophodno da svaki objekat stečen u svojinu bude u potpunom i bezdelnom raspolaganju onoga ko ga je stekao. Praktike poput korišćenja sopstvene svojine na štetu drugih i dalje će nailaziti na sasvim opravdan otpor.

Postavlja se pitanje, ako su prava svojine samo ograničenja sloboda, zašto onda odjednom tvrdimo da je društvo u kojem se ona poštuju slobodno? Od čega je slobodno? Pre svega, naravno, od rata svih protiv svih. Znajući da imaš pravo na taj predmet i da ga drugi poštuju, nećeš trošiti ogromne resurse na svakosekundnu spremnost da odbraniš svoju vlast nad predmetom u sukobu sa drugim pretendentima, što oslobađa resurse za prijatnije aktivnosti, odnosno povećava slobodu. Znajući da nemaš pravo na taj predmet jer pripada drugome, nećeš tražiti načine za njegovo direktno oduzimanje, već ćeš se fokusirati na povećanje svojih mogućnosti za tržišnu razmenu. To povećava bogatstvo mogućnosti, odnosno, ponovljam, slobodu.

Složenije, ali detaljnije izlaganje o tome kako prava svojine obezbeđuju slobodu u društvu, uvek možete pročitati kod Davida Fridmana u Mehanici slobode, u poglavlju U odbranu svojine.

branilac slobode

ISIL kao ECU

ISIS poseded territories in different (not only adjacent) countries of the world, successfully defends them from world armies thanks to mass armament, doesn’t care about non-recognition, does not hinder the sale of drugs, and has many supporters across the globe. Of course, its internal structure is far from progressive ideas (especially for women), but on the other hand, joining it is relatively voluntary. Can ISIS be considered a successful simple example of an ETJ? Could something similar arise with more acceptable ideas, but just as strong in terms of self-defense and readiness for expansion?

Nezaputka

The Islamic State, of course, is not entirely an ETJ. People voluntarily join the ranks of its army, but the civilian population can easily fall under this jurisdiction through direct territorial seizures or mechanisms like racketeering. Rather, it is a lucky nomadic bandit who attempted to become stationary.

The Islamic State has two main success factors: a passionary ideology and a huge support base. Libertarians can boast only the first, but not the second. And an ideology glorifying market success is unlikely to demonstrate greater ruthlessness of its adepts than an ideology glorifying war with all infidels.

Radical ideology by itself, without broad support, certainly cannot guarantee success; therefore, the fact of wide acceptance of the idea, around which the extraterritorial contractual jurisdiction is built, is what matters. Libertarians still have a lot of work to do to popularize their ideas to the level of Islam, of course.

On the other hand, the whole point of the ETJ idea is not to impose one’s ideology on everyone and anyone, but merely to force freedom of association: Islamists get their Islamism, feminists get their feminism, and they can at most scoff at each other, but not engage in armed conflicts. How realistic is it to ensure mass public support specifically for the idea of peaceful demarcation? In principle, there is currently a global trend toward the collapse of empires, an increase in the number of recognized states, a multiplication of the number of unrecognized states, the appearance of various strange gray zones, and so on.

The idea of successful self-defense of a community of like-minded people is very attractive, and in conditions where empires demonstrate serious military inefficiency, it practically begs for implementation. So I really do not exclude that in the murky waters of current wars, numerous groups will appear, ready to defend the right to live by their own rules. But they will have to act very unobtrusively, without loud political declarations, by demonstrating to state representatives that it is better not to notice such folks, as it is more beneficial for both health and well-being.

In short, I believe more in mafia methods in the service of market interests than in direct war and more than in the peaceful lobbying of laws, as in some Honduras. Strictly speaking, I have no certainty that market ETJs do not already exist today. They quite possibly could, and even be quite numerous, but those who are not involved in the process do not need to know about it.

No threat to the state, just cutting a melon

Knjižica o ankapu: problemi oko nas

Veoma dugo sam se suzdržavala, i evo, konačno, tek u trećem delu knjige pominjem da postoji, znate li, takva stvar kao što je država.

Ako sam prošli put analizirala glavni problem unutar nas, koji ometa prelazak na ankap, sada je došlo i do osnovnog problema oko nas.

Dalje je predviđeno osvetljavanje osnovnih pristupa prevazilaženju ovih problema. O tome Libertarian Band ima ciklus video snimaka, urađenih prema mom scenariju, ali videćemo da li će u knjizi biti moguće izložiti ove teme jasnije.

Kao i do sada, želim više povratnih informacija.