Ako vam je država zapretila

Bitarch kolumna

Pretpostavimo da se neko od vaših poznanika ili poslovnih partnera zbog nečega uvredio i počeo da vam preti Levijatanom. Recimo da su i zakoni na njegovoj strani i da od vas zahteva novac ili nešto drugo. Vi ne slažete sa tim zahtevima i smatrate da ste u pravu, a državne zakone biste radije ignorisali, samo što je vašem ugovornom partneru isplativo da ih primeni protiv vas. Šta učiniti?

Ako vaša dobra reč nema dovoljno ubedljivu snagu da reši konflikt privatno, nema ničeg užasnog u tome da i sa svoje strane zapretite da ćete se obratiti državi. Njena zakonska pravila su sastavljena tako da je pred njima kriv svako, tako da je vaša pretnja nešto poput primene doktrine uzajamnog nuklearnog odvraćanja.

Opišite mu slikovitije sve one probleme koji će oboma pasti na glavu ako započnete zvanične sukobe, recite da ste spremni da idete do kraja, ali da biste rado izbegli svu tu uzajamnu sramotu ako i on nakon vas pokaže svest i odbije da koristi državu protiv ljudi.

Potpuno je nebitno čime preti. Država će jednog kazniti zbog samovoljne prenamene stana, drugog zbog zapošljavanja radnika na crno, trećeg zbog psovke na javnom mestu. Nešto će se naći.

Pa je to tako sjajno kada se čak i sopstvene male neprijatnosti mogu pretvoriti u akciju neposlušnosti režimu!

Kako se prelazak na ankap može ostvariti političkim metodama?

Objašnjava Bitarh

Ljudi često pitaju kako se može izgraditi libertarijansko društvo, doći na vlast kroz izbore. Neću se detaljno zadržavati na tome može li uopšte libertarijanska partija doći na vlast kroz izbore, jer je to najslabija tačka cele ideje.

Koje opcije izgradnje libertarijanskog društva može izabrati donosilac odluka? Mihail Svetov ih često pominje u svojim predavanjima, pa ću pokušati da ih objasnim razumljivim jezikom i navedem svoje komentare.

1) Federalizacija. Mihail stalno hvali SAD i Švajcarsku zbog njihovog modela uređenja zemlje, podsećajući da je RF takođe de jure federacija (ali ne i faktički — zbog kršenja ustavom od strane prve ličnosti države). U ovom slučaju bi bilo moguće testirati različite modele libertarijanizma u različitim regionima i prenositi najbolje prakse iz jednog u drugi. Prednost ovog pristupa je u tome što će se, u slučaju greške, posledice ograničiti na jedan region, a ne proširiti na celu zemlju.

2) Homstejd (homestead). Ideja je pozajmljena iz istorije naseljavanja SAD, kada su doseljenici iz Evrope zauzimali neiskorišćene zemlje, a potom je vlada priznavala njihovo pravo vlasništva nad tim parcelama. Svetov predlaže da se na taj način rasporede nenaseljene teritorije Sibira i Dalekog istoka, dajući doseljenicima pravo autonomije, kao da kolonizuju Mars (odnosno, mogućnost eksperimentisanja sa različitim libertarijanskim modelima). Uspešne prakse iz ovih regiona bi se kasnije mogle postepeno prenositi na glavni deo zemlje. Ipak, sudeći po komentarima na ovu ideju, ljudi nisu previše željni selidbi u regione sa tako surovom klimom i potpunim odsustvom infrastrukture.

3) Minarhijizam. Sprovođen je postepeni prelazak ka ankapu kroz postepeno smanjenje funkcija države u celoj zemlji odjednom (kao da je RF unitarna država, što de fakto jeste sada). Svetov misli upravo na taj put kada sebe naziva „prisiljenim minarhijistom“. Ovde se odmah postavlja pitanje održivosti minarhijizma kao takvog, koji dodatno biva pojačan centralizacijom vlasti. Neka jedna neuspešna reforma lako može izazvati bes naroda i okončati boravak donosioca odluka na vlasti, što će potom dugo stvarati negativnu sliku cele libertarijanske ideje u očima običnih ljudi.

Lično bih predložio drugu opciju — federalizaciju zemlje (samo poštujte trenutni Ustav RF, u njemu to već postoji) i kreiranje konkurentskih ekstrateritorijalnih ugovornih jurisdikcija u okviru regiona koji su odobrili eksperiment na referendumu. Kako se model bude doterivao i kako se budu uklanjale „skrivene opasnosti“, moglo bi se proširiti geografski, postepeno čineći celu Rusiju libertarijanskom.

Od sebe želim da dodam na poslednji pasus, da je ekstrateritorijalna jurisdikcija upravo ekstrateritorijalna da ne bi bila ograničena nekom uskom listom regiona. Danas u svetu postoji jedna ekstrateritorijalna jurisdikcija – jurisdikcija Sjedinjenih Američkih Država. Ovom državi je svejedno na čijoj se teritoriji nalazi njihov građanin, oni nastavljaju da vrše svoju jurisdikciju nad njim. Ali ona, naravno, nije ugovorna.

Libertarijanski kanali

Napisano zajedno sa Bitarchom

Vreme stalno nedostaje. Srećom, prilično mnogo informacija o libertarijanizmu se sada može dobiti u audio formatu. Najpopularniji kanal za isporuku takvog sadržaja je, bez sumnje, YouTube. Samo što se tamo podrazumeva da sediš i gledaš u ekran, a ne da šetaš ulicom sa slušalicama, a mobilna aplikacija odbija da radi u pozadinskom režimu. Tačnije, milostivo pristaje, ali samo u plaćenoj verziji.

Srećom, za Android je tržište rešilo situaciju, i oni koji žele mogu sebi instalirati NewPipe – besplatan open-source klijent za YouTube, koji podržava pozadinski režim i čuvanje video snimaka lokalno na telefon za kasniji offline pregled. Može se preuzeti instalaciona datoteka direktno, ili, ako želite da primate ažuriranja aplikacije, uz alternativni YouTube klijent instalirati i alternativnu prodavnicu aplikacija F-Droid, pa instalirati NewPipe preko nje. Zatim ćete morati da eksportujete svoje pretplate sa YouTube-a u obliku datoteke i uvezete tu datoteku u NewPipe, i tek nakon celog tog niza naporih manipulacija konačno ćete dobiti željenu mogućnost da prevarite Google. Inače, nek’ ide u propadost taj pozadinski režim, ali u NewPipe-u se seče i dosadna reklama, i to definitivno čini sve napore opravdanim. U svakom slučaju, preporučujem.

A dalje, Bitarch preporučuje izbor kanala na koje vredi pretplatiti se. Nisam upoznata sa svima njima, tako da ću samo ponegde komentarisati kurzivom.

Dobroum (Aleksander Elesev) – zanimljiv evanđelist nenasilja, živi u Sjedinjenim Američkim Državama, govori na ruskom, okupio je oko sebe određenu zajednicu, konkretno, sam Bitarch je došao upravo odatle, tako da kanal zaslužuje počasno prvo mesto)))

Stefan Molyneux (Stefan Molyneux) — na engleskom, ali je veoma lako razumeti, postoje titlovi – nisam slušala, ali sam zabeležila, znam da se Svetov povremeno pozivao na njega.

Aleksej Šerstnjov – koliko sam razumela, to je momak iz Zlatoreovske ekipe, a sam Vladimir, nažalost, nije predstavljen na YouTube-u, ali se s vremena na vreme pojavljuje na televiziji.

Pavel Usanov – pa, to je uopšte moj najomiljeniji kanal na YouTube-u)))

SVTV (Mihail Svetov) – frontmen LPR-a, koji se ovde više puta pominje, sa kojim se ne može složiti, ali se ne može a da se ne uzme u obzir

Žukov blog (Egor Žukov) – momak kojeg zbog nečega ne vole u LPR-u, svedok Džina Šarpa, propovednik divne ideje da se policiji poklanja cveće i uopšte talentovani samouk, otprilike kao i ja)))

InLiberty – nisam ni znala da imaju video kanal, moraću da se pretplatim

Ruslan Sokolovski – najpoznatiji u Rusiji uhvatilac pokemona i prinuđeni kriptovalutni praktičar

BitNovosti — uglavnom o kriptovalutama, ponekad izlaze podkasti o ankapu.

Mister Dedlajn kao da nagoveštava da se video treba slušati u pozadini, kako se ne bi ubijalo Vreme

Natalitet kao odraz tragedije zajednica

Bitarh

Etatisti često govore da država pomaže u rešavanju problema tragedije zajednice. Zapravo, naravno, ona ih samo stvara. Najmasovnija od njih, sposobna da dovede do propasti civilizacije, jeste nagli pad nataliteta. Zaista, zašto žena ne bi spavala mnogo noći, menjajući pelene bebi, kada je mnogo zanimljivije otići u klub da se zabavi sa prijateljima i objaviti slike moderne odeće na Insti! A šta će biti u starosti? Potpuno je nebitno — omiljena država je neće ostaviti bez dostojne penzije, a ako se još i pravilno glasa, daće besplatnu negovateljicu.

Ovde se nazire čista tragedija zajednice. Za pojedinačnu ženu, sa stanovišta resursa, isplativije je uopšte ne rađati (ionako će dobiti garantovanu penziju u starosti, ali neće trošiti resurse na vaspitanje dece). Ako tako rade svi stanovnici zemlje, poreski prihodi će pasti zajedno sa brojem stanovnika konkretne zemlje i država će biti primorana da pojača pljačku. Porezi su i ovako sada na istorijskim maksimumima, što znači da će njihovo dalje povećanje sigurno dovesti do pada cele ekonomije, odlaska biznisa kako iz zemlje, tako i „u senku“, a na kraju — do kolapsa države.

Od sebe ću napomenuti da država rešava ovu tragediju zajednice jednostavno: plaća dečije dodatke. Na taj način se povećava natalitet među onima za koje veličina dodatka ima značaj. Tako da, sa stanovišta države, ništa strašno se ne dešava: bezdeca imućni građani plaćaju siromašne i plodne, pravda pobeđuje. Država je čitav konglomerat grupa specijalnih interesa, i svaki izazov koji dođe iz spoljnog sveta, ili čak jednostavno izmišljen, može se iskoristiti kao povod za povećanje veličine države: bilo da je natalitet visok ili nizak, bilo da je imigracija visoka ili niska, bilo da je otopljavanje ili zahlađivanje…

Zašto je kontre-ekonomija mnogo efikasnija od pobunjenictwa i oružane borbe?

Odgovara Bitarh

Kod većine ljudi radikalna promena društveno-političke formacije društva obično se povezuje sa revolucijom, koja se odvija putem oružane borbe i svrgavanja vladajućeg režima. Međutim, ljudi propuštaju glavnu stvar — kada dođu na vlast, revolucionari organizuju masovne pogrome nad svojim bivšim protivnicima, stvaraju atmosferu straha i mržnje u društvu (na primer, crveni teror tokom Građanskog rata, a zatim staljinske represije). Često se se revolucionarna vlast sama pokrene od strane protivnika revolucije i njena dostignuća budu uništena (na primer, jakobinci tokom Francuske revolucije). Sve se to dešava u pozadini gladi, raspada ekonomije i tehnološke degradacije. Takođe, ne treba zaboraviti da ljudi koji deluju iz potajanja ne oklevaju da koriste nasilje. Mi ipak želimo da izgradimo libertarijansko društvo, odnosno društvo zasnovano na dobrovoljnim odnosima. Ali evo u čemu je problem — ljudi navikli na nasilje i nasilnu (vojnu) hijerarhiju, najverovatnije će koristiti uobičajene metode protiv nesuglasnika čak i nakon svoje pobede. Jednostavno zato što ne znaju drugačije!

Postoji drugi, efikasniji i humaniji način dolaska do slobodnog društva (voluntarizma, ankapa) — kontrekonomija. Upravo za nju se ja zalažem i nadam se postepenom nenasilnom izgradnji takvog društva.

Pre svega, naravno, treba ljudima preneti same ideje (porezi su pljačka; država je stacionarni bandit; može se proći bez nje, zamenivši njene institucije konkurentskim društvenim organizacijama ili eksteritorijalnim ugovornim jurisdikcijama sa dobrovoljnim članstvom). Država postoji u glavama ljudi kao model ponašanja, pa je prvo potrebno iskoreniti je odatle. Što više puteva promocije savladamo, to bolje — flajeri, grafiti, grupe na društvenim mrežama, internet i oflajn reklame, predavanja, video snimci, knjige itd.

Želim da ljudima prenesem glavnu misao — država sama ne stvara nikakve vrednosti i postoji isključivo zahvaljujući oporezivanju. Čak i prihodi od prodaje nafte i gasa su, zapravo, poreski uplate. Što manje poreza dobija država, to ona postaje slabija i, shodno tome, može potrošiti manje resursa na suzbijanje protesta i represiju svojih protivnika.

Kako običan čovek može stupiti u borbu protiv levijatana, a da se ne boji represija sa njegove strane? Odgovor je jednostavan — svedite poreske uplate na minimum i maksimalno iscrpljujte resurse države kroz socijalnu pomoć (korišćenje svake prilike za dobijanje naknada, povraćaja poreza, socijalnog stanovanja, kupona za hranu, olakšanih karata za prevoz itd.).

Ako postoji mogućnost, vredi dogovoriti se sa poslodavcem o isplati cele plate u koverti. Alternativna opcija je prelazak sa ugovora o radu na ugovor o delu (to jest, postajete zaseban izvođač za firmu poslodavca i značajno štedite na porezima, što je, iznenađujuće, stopostotno legalno). Takođe vredi naučiti kako da koristite kriptovalute, kupovati namirnice i stvari na lokalnim pijacama i od privatnih prodavaca (a ne u prodavnici gde plaćate PDV), kao i koristiti usluge privatnih servisa i majstora (koji ne izdaju fiskalne račune).

Država već oseća da nešto nije u redu i nije tako davno najavila lov na samozaposlene. Pa, neka trče: troškovi prikupljanja takvih poreza daleko će premašiti obim prikućenih sredstava.

Slažem se, izuzetno optimistična slika: Levijatan je uginuo, a čovek je ostao

Zašto država stalno raste? Zašto je minarhizam nestabilan?

Odgovara Bitarh

Istorija pokazuje da na dugim vremenskim intervalima stalno raste „veličina države“ (obim resursa koje ona kontroliše i stepen uticaja na živote svojih podanika). Ovo se odnosi na sve oblike vladavine — liberalne demokratije, republike sa cenzusnom demokratijom, ideokratije, teokratije, čak i monarhije. Neke države su prvobitno bile stvorene na ideji minarhizma („ograničene vlade“), kao na primer SAD, gde su oci osnivači razumeli mogućnost širenja veličine države i pokušali da u ustav upišu mehanizme za suzbijanje tog procesa. U svim slučajevima to nije funkcionisalo i čak su i naj„manje“ vlade izrasle do džinovskih dimenzija.

Zašto se to onda uvek dešava? Postoji mnogo verzija, ali najverovatnija deluje ideja koju je izneo Pavle Usanov u svom nedavnom predavanju „Spontani poretci kao alternativa državi“. Rast se dešava zato što je svaki službenik zainteresovan da preraspodeli rentu (resurse oduzete stanovništvu putem poreza) u svoju korist. Ako on to ne uradi sam, uradiće to neko od njegovih kolega. Pojavljuje se stalno iskušenje da se bavi populizmom i izmišlja nove funkcije za mešanje države u oblasti koje pripadaju grupi interesa koja je iznudila tog konkretnog službenika. Na primer, službenici iz državne agencije za socijalno osiguranje zainteresovani su za POVEĆANJE broja nezaposlenih i siromašnih, jer mogu da „izdejstvuju“ veće finansiranje za sebe i, shodno tome, povećaju svoje plate, zaposle svoje prijatelje, dodela sebi bonuse.

Если вы пришли сюда по ссылке из других соцсетей, напоминаю, что на мой канал можно подписаться в телеграме, а для обсуждения деятельности канала там же, в телеграме, создан уютный чатик.

Ah, kakve su bile plemenite namere!

Nastavak diskusije o reputaciji

Bitarh odgovara:

Napisali ste recenziju mog predloga o reputaciji, ali se čini da niste razumeli tačnu suštinu ideje. Pišete:

A što se tiče sistema koji ste predložili, ljudi će biti spremni da uzmu u obzir njegove preporuke samo u slučaju da im iz nekog razloga postane veoma važno da osoba, radi povećanja svoje reputacije, bude spremna da daje novac u humanitarne svrhe.

Glavni cilj sistema nije da pokaže sopstvenu velikodušnost drugima, već da stvori mehanizam vrednosti reputativnog entiteta, koji će kasnije biti šteta izgubiti. Ovde na scenu stupa teorija igara, čineći obmanu drugih ljudi ekonomski neisplativom. Originalna ideja je predložena od strane developera projekta OpenBazaar, a ja sam je modifikovao za primenu u stvarnom društvu.

Reputation Pledges
OpenBazaar implements proof-of-burn in a different way. On the OpenBazaar network, users can choose to be pseudonymous, meaning you don’t know their true identity. As such, it can sometimes be difficult to determine if they are trustworthy or should be avoided. A reputation system is important to help inform the network of which participants have acted honestly in the past, and which haven’t. There are several facets to the OpenBazaar reputation system, which is still being built, and you can read about the overall system here. One part of this system is Reputation Pledges. This means that a user has chosen to prove their commitment to their OpenBazaar identity by burning a certain amount of bitcoin. The act of burning coins shows the network that the user is committed to their identity because they’ve now expended resources on it, and if they incur a negative reputation then those resources will have gone to waste.

Zaista, reputacija funkcioniše otprilike tako. „Niko ne pamti Makfarena – graditelja mostova! Ali trebalo mi je samo jednom da j*** kozu…“

Hvala na pojašnjenju da humanitarni rad u predloženom mehanizmu nije toliko bitan, već je ključna sama spremnost da se potvrdi pouzdanost trošenjem resursa. To zaista može biti važno za uspeh autsajdera na nekom od tržišta. On može potrošiti novac na reklamu, a može umesto toga, ili pored toga, potrošiti ga na izgradnju karme, i to će takođe odlično demonstrirati njegovu spremnost da igra poštenu igru.

Ali smatrala sam važnim da napomenem da je uzalud pokušavati bilo kakve ovakve mehanizme primeniti na sve životne situacije. Čovek može biti iskren i moralan, poput Alekseja Karenina, ali će njegova žena ipak skočiti pod voz zbog njega, jer je u njenim očima on bezlična mašina.

— Ne razumem zašto me toliko mrzite? Šta sam vam loše uradila?
— J*** kozu, Onegin!

Reputacija uz ankap

Bitarh (otkrivanje teme plaćeno u iznosu od 0,005btc)

Danas imam neobičan format. U suštini, ne radi se o odgovoru na pitanje, već o recenziji jedne potpune, detaljne ponude. Zato bih želela da podelim temu na dva posta. U današnjem će biti izložena sama ponuda, a u sutrašnjem bih želela da dam detaljan pregled teme reputacije i izgradnje reputacionih sistema. Diskusija u komentarima je svuda dobrodošla.

Kao što svi razumemo, u ankapu će značajnu ulogu igrati institut reputacije. Zamislimo da je neka osoba još malo poznata u zajednici ili želi da iskupi svoje prošle „greškice“, kreirajući ili obnavljajući reputaciju. Postoji organizacija ili blockchain projekat u koji ta osoba može donirati novac i zauzvrat dobiti ID sa reputacionim poenima. Taj ID može pokazivati drugim ljudima prilikom sklapanja poslova sa njima kako bi povećala poverenje sa njihove strane. Ako je prevarila, žrtva će moći da podnese žalbu tom sistemu, i prevarant će izgubiti reputacione poene za koje je ranije donirao (tačnije, njegov ID sa negativnim recenzijama će biti beskoristan za sklapanje poslova u budućnosti). Da bi se isključila prevara od strane žrtve, reputaciona usluga može od nje takođe zahtevati da donira analogan iznos (i ona će takođe učiniti svoj reputacioni ID beskorisnim ako ne istinu i tako bude uhvaćena). Na kraju dobijamo sistem reputacije u kojem stranama nije isplativo da varaju jedna drugu iz perspektive teorije igara. Dobijene donacije se mogu usmeriti na finansiranje javnih dobara (škole, bolnice, putevi, nauka, ekologija itd.), istovremeno konačno rušeći glavni argument etatista protiv libertarijanaca: „Ako čovek nema osiguranje i prijatelje, ko će se brinuti o njemu u starosti, obezbediti lečenje, besplatno obrazovanje deci i slično?“.

Kako ocenjujete ovaj sistem?