Koje postoje načine rehabilitacije ljudi u očima libertarijanske javnosti u slučaju teškog prošlog iskustva?

Na primer, ako je u prošlosti bilo bilo kakvih odnosa sa „Jedinom Rusijom“ ili je bilo promovisanja nelibertarijanskih zakona? Generalno, šta biste savetovali takvim ljudima da rade? Da li je nanošenje štete onima na vlasti putem kompromitujućih materijala ili tužbi jedini format? A šta ako oni na vlasti nisu bili nikakvi saborci i ako nema nikakvih kompromitujućih materijala? Možda bi povlačenje donetih loših zakona takođe bilo korisno? Možda nešto drugo?

Sergej Sušinski

To je veoma složena tema ako je posmatramo kroz prizmu holističkih konstrukcija, poput „libertarijanske javnosti“, ali postaje mnogo jednostavnija ako se ne odstupa od principa metodološkog subjektivizma. Nemoguće je udovoljiti javnosti u celini, nemoguće je okaljati svoju reputaciju u očima apsolutno svih, i to podjednako. Nekome je Staljin krvavi tiranin, nekome otac naroda, a nekome krpa koja nije dovoljno pritisnula hidru kontrarevolucije.

Postoje veoma netolerantni libertarijanci, barem u javnoj retorici. Sudeći po vašem pominjanju kompromitujućih materijala protiv predstavnika vlasti u pitanju, očigledno ste mislili, između ostalog, na „kako se dokazati pred Mihailom Svetovim ako si Dmitrij Gudkov“. Nikako. Svetov je podjednako pristrasan kao i mnogi drugi, i isto će tako prilagođavati argumentaciju svom unapred formiranom mišljenju. To će raditi i negativno i pozitivno; bilo koji uslovni Svetov sigurno će imati svoju družinu kojoj se više oprašta nego strancima. To je normalno, u smislu da je uslovljeno našom biologijom.

Sa strane, naravno, zaista se mogu zamisliti užasi. Ako su ti ljudi toliko strogi prema osobi čiji je otac glasao za loše zakone, a on se nije od njega odrekao, šta će onda reći za osobu koja je lično lobirala loše zakone?

U stvarnosti, međutim, ljudi su prilično skloni da poštuju one koji deluju u skladu sa svojim uverenjima, a kada se uverenja promene, one koji to iskreno priznaju i deklarišu svoju novu agendu, uz obrazloženje razloga njenog pojavljivanja.

Smatrali ste da je pušenje zlo i lobovali ste za antiduhanske zakone. Sada smatrate da je pušenje zlo, ali antiduhanske zakone smatrate još većim zlom. To je sasvim prirodan razvoj misli, i sasvim prirodno tražite argumentaciju već protiv lobovanja za antiduhanske zakone. Sarađivali ste sa Jednom Rusijom, uverili se da je to ne samo bezizgledno, već i štetno, i sada tražite načine da poljuljate njen monopol. To je mnogo razumljivija, doslednija i dostojna poštovanja pozicija nego nemati nikakvu poziciju uopšte, ili jednostavno tvrditi da nikome ne treba verovati i da nema smisla ni truditi se.

Taj Vladimir Zolotorev, kojeg sam više puta spominjao, ranije se bavio javnom politikom, a sada nije samo ohladnuo prema njoj, već smatra da je takav posao štetan. Smatram da nije u pravu, ali, uzimajući u obzir razliku u iskustvu, sasvim dopuštam da sam ipak ja ta koja nije u pravu. Zabeležili smo našu neslaganje i nadam se da mu to neće biti povod da me „odjavi iz akcije“, kako vole da rade posebno netolerantni momci. Ako vam takvi naiđu, samo treba razumeti da korišćenje jednostavnih suprotnosti znatno štedi razmišljanje, i nemojte ih primoravati da razmišljaju tamo gde im to nije potrebno. Za revanche, oni mogu maksimalno da koriste razmišljanje tamo gde je to za njih opravdanije, a podela rada je sjajna stvar, čak i ako je to podela rada mozga između pojedinačnih zadataka.

Nisam neurobiolog i teško mi je da kažem čime je ovaj mozak trenutno okupiran, ali u svakom slučaju, to je njegova privatna stvar

Može li se hvaliti tiranin da bi se spasili životi?

Na primer, hvaliti i promovisati Putina kako biste dobili mogućnost postojanja svog dobrotvornog fonda, gde ćete spasavati živote. Da li ovde postoji kršenje NAP-a?

Predstavljam vam mog novog koautora, on će povremeno odgovarati na vaša nagomilana pitanja, a tamo gde poželim nešto da dodam, uradiću to. Dakle, odgovara Aleks Morin.

Princip odbacivanja agresivnog nasilja podrazumeva samo odbacivanje agresivnog nasilja. Sve što pišete, govorite, ne odnosi se na NAP. Ali NAP je osnovni, a ne jedini princip. Postoji još princip slobode ugovora, institucija reputacije, javno mnjenje, tradicije. Uopšte, postoji mnogo različitih faktora koji nemaju veze sa NAP-om. Ako sve svedemo na NAP, možemo se jednostavno izgubiti u logičkim i pravnim konstrukcijama. Ne vredi to raditi.

Sa tačke gledišta NAP-a, hvaliti Putina kako biste dobili novac za dobrotvorstvo ili javnu organizaciju je dopustivo. Vi ne napadate ljude da biste ih ubili ili opljačkali.

A zatim postoji reputacijski momenat: ubeđujete ljude u to da je sistem koji trenutno postoji u Rusiji jedini moguć, da zemljom upravlja čovek koji je vodi ka prosperitetu. Ako u to ne verujete, već želite da od toga dobijete novac za realizaciju humanitarne misije, onda sami sebe osuđujete. Niste napali, niste ubili, niste opljačkali. Napisali ste ili izgovorili reči koje ćete kasnije na neki način ponoviti. Ljudi koji vas nisu videli, sudit će o vama na osnovu tih reči. Hoće li želeti da primaju pomoć od osobe koja veliča sistem koji ih je odgurao na dno života? Sve navведено u pitanju nema nikakve veze sa zabranom agresivnog nasilja. Ako, po vašem mišljenju, lažete, a zatim činite dobra dela kako biste okupili sopstvenu krivicu, onda radite dvostruki posao. Ako verujete u to da je Vladimir Vladimirovič čovek kojeg vredi uzdići, a pritom činite dobra dela, onda je „blagosložen onaj koji veruje“, vaša savest je čista. Ako tako zarađujete novac, vaš sudija je vaša savest. Ukratko: to nema veze sa NAP-om, na osnovu definicije. Ali NAP je osnovni, a ne jedini princip.

I da, ne bih koristio trikove baptističkog propovednika da utičem na vaše mišljenje, to bi bilo nepošteno.

Spremnost na ankap

1. Koje su osobine potrebne čoveku za život u ankapi? A prilikom izgradnje?
2. S obzirom na to da će biti obezbeđena potpuna sloboda — da li su moguće neke ustaljene vrednosti koje bi, donekle objektivno u nekoj perspektivi, mogle poništiti takve osobine (i od kojih bi trebalo uzdržati zbog praktičnih razloga)? Ne znam zašto mi kao ilustracije toga isplivavaju Svetovlje omiljene amishe, koji odbijaju tehnički progres i prilično su izolovani.

Atomski tramvaj

Čini se da ste u sporu između Marksa i Makloskija na strani devojke, i da sledite nju misleći da za prelazak na određeni tip društva nije dovoljno imati neki tehnološki poredak, već je potrebna i određena ideologija. I meni se čini da je to tako, inače bi moja działalnost na uceњу vrednosti ankapa ljudima bila besmislena.

Vidim dve takve ključne ljudske osobine. Prvo, težnja ka slobodi, inače odakle će se uzeti anarhija. Drugo, težnja ka bogatstvu, inače odakle će kapitalizam?

Bez prvog ćemo lako dobiti klasično piramidalno društvo, gde će biti normalno ponižavati sebe i ponižavati druge – radi toga da bi sebi otkinuli komad. Bez drugog imaćemo višak konzervativizma, kada će svako ko je postigao nešto veći uspeh od ostalih, pre nego što investira ta sredstva za postizanje još većeg uspeha u budućnosti, radije organizovati proslavu za komšije gde će se sav višak pojesti. Guglajte šta je potlač i dobićete dobru ilustraciju onoga što mislim.

I odatle glatko prelazimo na drugi deo pitanja.

Imamo društvo ljudi koji cene svoju slobodu, teže bogatstvu, i stoga su oko sebe izgradili ankapi, odnosno slobodno tržište, koje bi nakon toga trebalo da reši bilo šta. Koja ljudska osobina, koja ne protivreči dvema osnovnim za ankapi, može postepeno da ih podgrati i dovede do uništenja društva slobodnog tržišta?

Možda bih kao takvu osobinu mogao nazvati opsesivnom sumnjičavošću. Ako čoveka previše mnogo stvari kod drugih ljudi uznemirava, to će sprečavati kooperaciju. Da, on i dalje može biti slobodouman, da, i dalje može težiti bogatstvu, ali svuda žive takvi kreteni! Kod jednog dete muči mačku, kako da od njega kupuje namirnice? Drugi ima odvratan muzički ukus, pa neka se ne nada dizajnu enterijera. Treći je uopšte seksista, sa njim je i da bude na istom hektaru neprijatno. I eto, čovek počinje da se koleba i računa kuda da beži, i gde će ga konačno prestati da iritiraju ti jadni ljudi.

Tako da ni bez određene zdrave debljine kože u ankapu ne može proći. Toliko voljeni institut reputacije kod ankap je onaj trojanski konj koji je sposoban da reši čak i tržište!

Pogledajte, kakav simpatičan institut!

Sa aspekta AEŠ, zašto šemu „pump and dump“ manipulacije cenama na berzama ne treba regulisati?

анонимный вопрос

Prilično detaljno sam već obrađivala ovu temu, tako da čak nije bilo ni jasno šta bih još mogla dodati, ali ovde mi je izašao post o bihevioralnoj ekonomiji.

Šema „pump and pump“ upravo eksploatiše ograničenu racionalnost ekonomskih agenata, kao i, naravno, informacionu asimetriju – kraće govoreći, te iste „štapove u svesnosti“ kojima državni regulatori tako rado pribegavaju kada im je potrebno opravdanje za regulacije.

Sve dok ovakvu šemu praktikuju privatna lica na berzama koje nisu u njihovoj povezanosti, to je, prvo, ponašanje koje je teško razlikovati od poštenog trgovanja, i drugo, ono ne garantuje profit, već nosi iste rizike kao i bilo koja druga strategija trgovanja.

Ako se berza uhvati u nečemu sličnom, to dovodi do toga da od nje odlaze obime – ozbiljni igrači preferiraju ozbiljnije platforme. Tako je Bitfinex, prilično stara berza po kriptovalutnim merilima, bila sumnjičena za manipulaciju kursom bitkoina korišćenjem emitovanog stablecoina Tether sa, verovatno, nepotpunim pokrićem. Kao rezultat toga, berza koja je bila ili prva ili druga na svetu po obimu, sada je skliznula negde na kraj prvih deset, a na tržištu stablecoina se pojavio par novih popularnih novčića koji su odmah prošli punu reviziju u pogledu sto-procentnog pokrića dolarima. Kompanija Bitmain je pokušavala da manipuliše kursom Bitcoin Cash-a i zamalo bankrotirala zbog toga. Jasno je da mnogima ne daju mira lavori Džordža Sorosa, koji je uspešno igrao protiv britanskog funte, ali to je loša tema za duge igre.

Institut reputacije vlada bolje od bilo kojih regulatora.

Kako će biti sa dokumentima tokom ankap-a?

Na primer, pasoš, smrtni list i ostalo. Hoće li ih izdavati, i ako da, koja organizacija, a ako ne, šta će ih zameniti?

Verovatno, ako će istoriju čovečanstva pričati neki IT stručnjak, cela ona će se svoditi na to ko je kome i kako izdavao sertifikate…

Sve komunikacije u manje ili više složenom društvu neizbežno udaraju u problem poverenja. Prenos informacija od čvora do čvora odvija se preko nezaštićenih kanala uz korišćenje nepoznatog broja posrednika. Natasha Rostova, koja se spotakla pri izlasku iz kočije, nakon niza prepričavanja pretvara se u Nikolaja Vasiljeviča Gogolja koji sedi na grani. Iz nepostojanja se pojavljuje poručnik Kiže. Orwell piše iz Španije o tome kako se izveštaji o ratu sastavljaju bez ikakve veze sa stvarnim događajima. Kineski vojni komandanti za izveštavanje koriste tela sopstvenih seljaka jer je to lakše nego pobediti u bitkama sa stvarnim neprijateljem. Ruski FSB agenti ponavljaju podvige kineskih vojnih komandanta. I sve se to zove problem vizantijskih generala – što nam, kao što se može pretpostaviti, govori da i u Istočnom Rimskom carstvu nije bilo baš lako sa pouzdanošću podataka.

Država problem vizantijskih generala rešava kroz stvaranje procedura unakrsne provere podataka, dupliranje komunikacionih kanala i slične mere. Ipak, veoma često nailazimo na epizode kada je migrant u EU imao četrnaest ličnih karata i po svakoj dobijao pomoć, ili obrnuto, kada je ruski penzioner nekoliko meseci dokazivao državi da nije umro, kao što piše u dokumentima, i da mu penzija i dalje pripada, ili kada Petrov i Boširov ispostave da su Čepiga i Miškin.

Srećom, sva tehnička sredstva za rešavanje problema su kod ankap-a već dostupna. Godine 2008, Satoshi Nakamoto je opisao mehanizam rešavanja problema vizantijskih generala putem blockchaina. Distribuirani javni registar čuva neiskrivljive i neobrisive zapise zahvaljujući pohlepi rudara i sumnjičavosti vlasnika čvorova mreže. A još ranije, asimetrično šifrovanje je omogućilo rešavanje privatnog zadatka odbacivanja poverljivih posrednika pri prenosu podataka, i sada komuniciramo u tajnim četovima znajući da čak ni Durovi nema ključeve za šifrovanje, a kamoli drugar major.

Uz pametni pristup može se obezbediti gotovo potpuna sigurnost da će digitalni podaci biti sačuvani bez izmena i dospeti u ruke samo onima kojima to pripada, dok će za sve ostale biti ništa više od informativnog smeća. Problem poverenog posrednika javlja se samo u fazi digitalizacije. Da, možemo biti sigurni da je dokument potvrđen Alisinim potpisom, ali nemamo pojma da li je potpis kompromitovan, da li je Alisa bila pod prisilom i kakvu je mito dobila za svoj potpis. Tako da problem oflajn reputacije neće nestati ni u ankapu, ali ćete barem uvek tačno znati da ako je Alisa potpisala dokument, možete verovati dokumentu u istoj meri u kojoj uopšte verujete Alisi – kako njenoj kompetenciji, tako i sposobnosti da ne jajbi svoj privatni ključ.

Najpoznatiji primer implementacije upravo pasoša i drugih dokumenata, koji se kod etatista povezuju sa državom, ali bez države, je verovatno bitnation. Države koje naklonjeno gledaju ka minarhizmu, kao što je na primer Estonija, već sarađuju sa projektom, ali bilo koja privatna kompanija to može raditi sa istim uspehom.

Na fotografiji su najpoznatiji od vizantijskih generala i najpoznatiji od vizantijskih imperatora (drugi je tu samo u društvu)

Sa slobodnim tržištem će biti i jeftini sudovi, i tada fraza „ma ide uzan vazduh, jeftinije je nego da se sudimo“, ne funkcioniše?

Pitanje za pojašnjenje posta o samozakonitosti u ankapu

Navela sam primer kada osoba sprovodi samozakonitost: naneta joj je relativno mala šteta, odbijaju da je odmah nadoknade, i ona, umesto da traži kompenzaciju, jednostavno nanosi srazmernu štetu, a druga strana to prihvata, smatrajući da će to biti jeftinije nego sudski proces. Vi prigovarate: rekli ste da će se na slobodnom tržištu konkurencije uvek moći naći dovoljno jeftin sud, što znači da će argument da je lakše progutati uvredu nego se suditi ispasti nevažeći.

U slučaju sa izlogom koji sam razbila u restoranu, zaista se od menadžera restorana zahteva minimum truda: jedan poziv osiguranju. Zatim dolazi osiguravajući agent, utvrđuje štetu, upoznaje se sa snimcima kamera, obrađuje osiguravajuću isplatu, a nakon toga me traži preko video snimka i podnosi tužbu, dok restoran navodno ostaje neumešan.

Problem je u tome što ću, naravno, bez pogovora platiti po tužbi osiguranja, ali ću nakon toga podići takvu buku protiv restorana da će im to biti tesno. Ti ljudi su se usudili da ne prihvate presudu mog suda, što znači da i dalje smatraju da su u pravu što su me prevarili u računu i upotrebili nepristojan ton prema meni, a to je veoma težak razlog da im iscrtate reputaciju. Nemaju gde da pobegnu – to je stacionarni objekat u koji posetioci dolaze da bi komforno provedli vreme, a načina da se klijentima restorana obezbedi nelagoda ima bezbroj. Menadžment restorana ne želi takve probleme za sebe, pa će, ako ume da predvidi takve situacije makar korak unapred, radije zameniti staklo o svom trošku, bez obraćanja osiguranju, i primeniti sankcije konobaru koji je bio nepristojan prema meni.

Tako je ispala moja teorija polomljenih prozora.

Nastavak diskusije o reputaciji

Bitarh odgovara:

Napisali ste recenziju mog predloga o reputaciji, ali se čini da niste razumeli tačnu suštinu ideje. Pišete:

A što se tiče sistema koji ste predložili, ljudi će biti spremni da uzmu u obzir njegove preporuke samo u slučaju da im iz nekog razloga postane veoma važno da osoba, radi povećanja svoje reputacije, bude spremna da daje novac u humanitarne svrhe.

Glavni cilj sistema nije da pokaže sopstvenu velikodušnost drugima, već da stvori mehanizam vrednosti reputativnog entiteta, koji će kasnije biti šteta izgubiti. Ovde na scenu stupa teorija igara, čineći obmanu drugih ljudi ekonomski neisplativom. Originalna ideja je predložena od strane developera projekta OpenBazaar, a ja sam je modifikovao za primenu u stvarnom društvu.

Reputation Pledges
OpenBazaar implements proof-of-burn in a different way. On the OpenBazaar network, users can choose to be pseudonymous, meaning you don’t know their true identity. As such, it can sometimes be difficult to determine if they are trustworthy or should be avoided. A reputation system is important to help inform the network of which participants have acted honestly in the past, and which haven’t. There are several facets to the OpenBazaar reputation system, which is still being built, and you can read about the overall system here. One part of this system is Reputation Pledges. This means that a user has chosen to prove their commitment to their OpenBazaar identity by burning a certain amount of bitcoin. The act of burning coins shows the network that the user is committed to their identity because they’ve now expended resources on it, and if they incur a negative reputation then those resources will have gone to waste.

Zaista, reputacija funkcioniše otprilike tako. „Niko ne pamti Makfarena – graditelja mostova! Ali trebalo mi je samo jednom da j*** kozu…“

Hvala na pojašnjenju da humanitarni rad u predloženom mehanizmu nije toliko bitan, već je ključna sama spremnost da se potvrdi pouzdanost trošenjem resursa. To zaista može biti važno za uspeh autsajdera na nekom od tržišta. On može potrošiti novac na reklamu, a može umesto toga, ili pored toga, potrošiti ga na izgradnju karme, i to će takođe odlično demonstrirati njegovu spremnost da igra poštenu igru.

Ali smatrala sam važnim da napomenem da je uzalud pokušavati bilo kakve ovakve mehanizme primeniti na sve životne situacije. Čovek može biti iskren i moralan, poput Alekseja Karenina, ali će njegova žena ipak skočiti pod voz zbog njega, jer je u njenim očima on bezlična mašina.

— Ne razumem zašto me toliko mrzite? Šta sam vam loše uradila?
— J*** kozu, Onegin!

Reputacija uz ankap, deo 2

Juče sam objavila model reputacionog mehanizma za ankap koji mi je ponuđen na razmatranje, a danas ću reći šta ja mislim o tome

Počeću, kao i obično, od definicije. Reputacija su zaključci koje donosi potencijalni ugovorni partner nekog subjekta u pogledu perspektive saradnje sa njim na osnovu celokupnog svog znanja o njemu. Dakle, reputacija nije osobina subjekta. Moja reputacija u očima socijalizam-tjan i reputacija u očima minarhimizam-tjan su dve potpuno različite reputacije, i razlika između njih nije manja od razlike između pojmova „strijeljanje“ i „novčana kazna“.

Mnogi su čuli za kineski sistem socijalnog rejtinga. Država prikuplja ogromnu količinu najrazličitijih podataka o građaninu, a zatim pomoću izuzetno složenog i netransparentnog algoritma procenjuje situaciju i donosi zaključak o tome koliko se taj građanin njoj, državi, čini pouzdanim. Što je rejting veći, to je država spremna da građaninu pruži više sloboda, a što je niži, to ga u većoj meri ograničava. Cilj celog ovog sistema je socijalni inženjering, vaspitanje predivnog čoveka budućnosti. Ne znam da li su se već pojavile tržišne ponude za manipulaciju rejtingom, ali ako i nisu, uskoro bi morale da se pojave.

Svi znaju za ruski sistem ЕГЭ. Država primorava škole da polaze jedinstveni test monstruoznog obima, a zatim primorava univerzitete da primaju kandidate prema jedinom kriterijumu: rezultatu tog testa. Kakve fenomenalne rezultate pokazuju u ovom testu pripadnici određenih nacionalnih republika, ne moram vam ja govoriti.

Primeri se mogu množiti, ali čini mi se da je već jasno da silna namena sopstvenih procena nečije reputacije drugim ljudima nije istinsko dao. Nije stvar čak ni u tome da će takve sisteme pokušavati da prevare, već u samom prisilu. Kod ankap-a se, pak, bilo koji sistem koji prikuplja određene podatke o ljudima i iz njih izvodi procene može implementirati samo u slučaju da ljudi dobrovoljno počnu da koriste taj sistem.

Kako ja vidim sistem reputacije koji je blizu idealu? Otprilike ovako:
— Siri, pogledaj ponudu od Bitarcha, može li se ovom momku verovati?
— Obavila sam brzu analizu same ponude i onoga što postoji o Bitarchu u otvorenim izvorima. Na osnovu vaših prethodnih preferencija, Ankap-sama, verovatnoća da ćete mu ukazati poverenje iznosi 85%. Verovatnoća da će izneveriti vaše poverenje u slučaju početka saradnje iznosi 7%. Naveli ste prag poverenja od 80%, mogu li mu odgovoriti potvrdno, ili želite da se upoznate sa detaljima?
— Daj detalje.
— Haj!

Naravno, baš kao što ljudi pokušavaju da dobiju maksimalan broj poena na državnom ispitu ili maksimalni društveni rejting u Kini, oni će želeti da optimizuju svoje zahteve prema tom sistemu ocenjivanja reputacije koji ja koristim, u ovom primeru to je Siri. Ali isto tako će težiti da osvoje moje poverenje i sada, kada mnogo podataka moramo prikupljati ručno.

Što više rutine poželim da uklonim iz svog života, to će više tipičnih rešenja biti povereno mom virtuelnom konsilijeriju. Ali prvo ću morati, na jedan ili drugi način, da obučim ovu neuronsku mrežu svojim preferencijama, inače rezultat teško da će me stabilno radovati.

Siri, počešraj mi leđa, molim te!

A što se tiče sistema koji ste predložili, ljudi će biti spremni da uzmu u obzir njegove preporuke samo u slučaju da im iz nekog razloga postane veoma važno da je čovek, radi povećanja svoje reputacije, spreman da uplaćuje novac za humanitarne svrhe. Sumnjam da bi me opsegla takva kvalifikacija ako, na primer, tražim dečka za jednu noć ili biram model planinarskih cipela. Ali ako treba da nađem dom leglu beskućnih mačića, onda je to druga priča.

Reputacija uz ankap

Bitarh (otkrivanje teme plaćeno u iznosu od 0,005btc)

Danas imam neobičan format. U suštini, ne radi se o odgovoru na pitanje, već o recenziji jedne potpune, detaljne ponude. Zato bih želela da podelim temu na dva posta. U današnjem će biti izložena sama ponuda, a u sutrašnjem bih želela da dam detaljan pregled teme reputacije i izgradnje reputacionih sistema. Diskusija u komentarima je svuda dobrodošla.

Kao što svi razumemo, u ankapu će značajnu ulogu igrati institut reputacije. Zamislimo da je neka osoba još malo poznata u zajednici ili želi da iskupi svoje prošle „greškice“, kreirajući ili obnavljajući reputaciju. Postoji organizacija ili blockchain projekat u koji ta osoba može donirati novac i zauzvrat dobiti ID sa reputacionim poenima. Taj ID može pokazivati drugim ljudima prilikom sklapanja poslova sa njima kako bi povećala poverenje sa njihove strane. Ako je prevarila, žrtva će moći da podnese žalbu tom sistemu, i prevarant će izgubiti reputacione poene za koje je ranije donirao (tačnije, njegov ID sa negativnim recenzijama će biti beskoristan za sklapanje poslova u budućnosti). Da bi se isključila prevara od strane žrtve, reputaciona usluga može od nje takođe zahtevati da donira analogan iznos (i ona će takođe učiniti svoj reputacioni ID beskorisnim ako ne istinu i tako bude uhvaćena). Na kraju dobijamo sistem reputacije u kojem stranama nije isplativo da varaju jedna drugu iz perspektive teorije igara. Dobijene donacije se mogu usmeriti na finansiranje javnih dobara (škole, bolnice, putevi, nauka, ekologija itd.), istovremeno konačno rušeći glavni argument etatista protiv libertarijanaca: „Ako čovek nema osiguranje i prijatelje, ko će se brinuti o njemu u starosti, obezbediti lečenje, besplatno obrazovanje deci i slično?“.

Kako ocenjujete ovaj sistem?

A kako će uz ankap biti sa prodajom heroina deci? Zabraniti neće moći. Ja kako razumem, institut reputacije. Kreten prodaje deci heroin, biće sve manje ljudi koji će mu se obraćati, i na kraju će morati da promeni trgovinsku politiku ili da se zatvori. Da li dobro razumem?

anonimno pitanje

Sve je još zanimljivije. Ne samo da zabrana neće uspeti, već neće uspeti ni primena institucije reputacije.

Sudite sami: imate dva biznisa, oba donose novac, ali oni koji saznaju da imate jedan biznis, odbijaju da posluju sa vama u vašem drugom biznisu, iz nekih svojih etičkih razloga. Na primer, imate veganski restoran i stejk-haus, i veganski ljudi vas su počeli manje ceniti, optužujući vas za dvostruku moralku. Mesožderima je generalno svejedno šta tamo prodajete veganima. Šta radite? Jednostavno skrivate postojanje vašeg stejk-hausa i ostajete pred celim društvom respektabilni vlasnik veganskog restorana. A stejk-hausom upravlja „Zic-predsednik Funt i Co“.

Isto je i sa prodajom droge deci i odraslima. Ako jedan biznis ometa drugi, on se jednostavno odvaja kako vas ne bi povezivali sa njim. Štaviše, ako se ispostavi da roditelji zabranjuju deci da kupuju vaš heroin od svog džepnog novca, uvek možete preći na šemu sa „zakladama“ (skrivanjem robe), koja odlično funkcioniše danas u uslovima totalne državne zabrane prometa psihoaktivnih supstanci.

Drugim rečima: metoda biča ne funkcioniše, koliko god je pokušavali da je optimizujete.

Ne možemo detaljno predvideti kakva će biti struktura ponude i potražnje na slobodnom tržištu, ali ako određena roba, uprkos svim svojim pozitivnim kvalitetima, ima gomilu različitih neprijatnih nuspojava, tada se pojavljuje potražnja za istom tom stvari, samo bez nuspojava. Čim se potrebna supstanca bude mogla dobiti po uporedivoj ceni, stara će morati da ode sa tržišta. Mislim da heroin na kraju čeka upravo takva sudbina, i nakon toga više neće biti važno da li se ono što će ga zameniti prodaje deci ili odraslima – to će biti nešto jednako društveno prihvatljivo kao, na primer, sladoled.

Ali, da bi tržišne sile uspešno radile u željenom pravcu, ne treba im smetati različitim nesmislenim zabranama. Jer trenutno u oblasti psihoaktivnih supstanci nelegalna nije samo prodaja, već i istraživanja.

I na kraju, želim još da napomenem da će se, uz potpunu deregulaciju industrije, problem širenja štetnih navika među ranjivim kategorijama stanovništva, čak i bez značajnih inovacija, biti potpuno zanemarljiv. Savetujem da pogledate iskustvo Portugalije u vezi sa dekriminalizacijom droge. Ona je imala brojne povoljne posledice, ali i naglo, što traje i do danas, smanjenje narkomanije među adolescentima. Dakle, cenim vašu brigu o deci, ali, zaista, u ovom slučaju nema razloga za brigu.

dekriminalizacija sladoleda